Nepredvidiva i teška – tako Covid-19, bolest koju uzrokuje koronavirus SARS Cov-2 opisuje dr. Dejan Gladović, voditelj Odjela za infektologiju virovitičke Opće bolnice i to godinu dana nakon izbijanja pandemije i nakon više od 440 oboljelih pacijenata s kojima je, uz pomoć kolega, danomice bio na odjelima u bolnici.
O bolesti, stanju pacijenata i boljoj epidemiološkoj situaciji razgovarali smo s njim u povodu Svjetskog dana bolesnika, koji se obilježava danas (četvrtak), 11. veljače.
– Situacija je danas, kada nam je na odjelu dvadesetak pacijenata, značajno povoljnija u odnosu na prosinac kada nam je cijeli sustav bio ‘na rubu’. Tada smo imali više od pedeset Covid-19 pacijenata, dio osoblja također je bio izvan pogona, a situacija iscrpljujuća i teška. I dalje nam pacijenti pristižu, no njihov je priljev sada doista manji. Primjećujemo i da je sada riječ o brojnim post Covid-19 manifestacijama, posebice tromboembolijskim zbivanjima i sve što uz njih ide. Dio pacijenata došao je u bolnicu nakon što su kod kuće preležali blagi oblik bolesti pa su se javili sada kada je došlo do komplikacija – ističe dr. Gladović o aktualnim slučajevima na odjelima.
OTEŽANO DISANJE, BOLOVI U PRSIMA, UBRZAN RAD SRCA
Kada govorimo o Covidu-19, sve što se može reći saželo bi se u jednu riječ – nepredvidiv.
– Bilo je pacijenata koji su nam dolazili s bolesti koja je bila blaga do srednje teška, bez veće zahvaćenosti pluća, ali se zakomplicirala tromboembolijskim zbivanjima. Bilo je i onih koji su bolest preležali kod kuće. No imali smo pacijente koji su imali neki oblik Covid-19 bolesti, a kada bi im se zdravlje popravilo, nastupilo bi ponovno pogoršanje: otežano disanje, bolovi u prsima, ubrzan rad srca.
To su indirektni znakovi zbog kojih smo posumnjali na tromboembolijska zbivanja, najčešće plućnu emboliju. Imali smo, nažalost, slučajeve koji su nas neugodno iznenadili, u kojima je bolest naglo napredovala, s masivnim plućnim embolijama, ali i drugim stanjima kao što su, primjerice, akutni infarkt srca te doveli do iznenadne srčane smrti – priča dr. Gladović.
Kod bolesti Covid-19 ostaje neodgovoreno pitanje: kako će koji organizam reagirati na koronavirus u tijelu. I danas, nakon više od 440 pacijenata na odjelima i znatno većim iskustvom u odnosu na godinu dana prije, dr. Gladović kaže kako se ne može podvući crta i donijeti konkretan zaključak.
Što je to što kod jedne osobe uzrokuje da nema simptoma, kod nekih blage, a kod nekih izražene tromboembolijske komplikacije, „citokinske oluje“ i multiorganske upalne odgovore koji mogu biti fatalni?
Dr. Gladović smatra da dio tajne leži u različitim podtipovima virusa. Kod povezanih pacijenata koronavirus tako ostavlja sličan „potpis“, stvarajući sličan tijek bolesti kod svih zaraženih istim kontaktom samo uz vremensku odmak inkubacije bolesti.
To bi moglo dati odgovor na pitanje zašto kod nekih obitelji svi razviju samo temperaturu, neki isključivo gubitak okusa i njuha, a neki pak tešku upalu pluća, odnosno imaju vrlo slične simptome.
Ujedno, kako će se bolest manifestirati i koliko će trajati, ovisi ne samo o količini virusa unešenog u organizam već i o stanju organizma, tj. boluje li pacijent od kroničnih bolesti…
NA KISIKU I MLAĐI OD 40
– Ne mogu vam danas reći zašto je to tako, zašto netko razvije upalu pluća, zašto nekome treba kisik, zašto netko razvije tromboembolijske komplikacije, a netko završi na respiratoru. Imali smo pacijenta mlađeg od 40 godina koji je završio u Zagrebu na visokim dozama kisika, a imali smo pacijenta i od 90 godina koji je uspješno prebolio bolest, bez respiratora i vratio se kući. Činjenica o kojoj zasigurno možemo govoriti su rizični čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju bolesti u neželjenom smjeru, a to su, prije svega, povišen krvni tlak, pretilost, dijabetes – ističe dr. Gladović, koji je i sam, poput drugih djelatnika i pacijenata s Odjela, također jedan od onih koji su preboljeli Covid-19.
Za svoje simptome kaže da su bili blaži – temperatura koja je trajala oko 12 sati, vrtoglavica koja je trajala dva dana te gubitak mirisa. I danas, mjesec i pol dana nakon što je prebolio Covid-19, miris mu se još nije vratio.
Za dio pacijenata oporavak od ove bolesti traje i nekoliko mjeseci.
Dr. Gladović upozorava kako će pandemiju ukrotiti tek cjepivo, s apelom da se Covid-19 u međuvremenu, dok se ne procijepi barem 70 posto populacije, ne uzima zdravo za gotovo.
Vidio je, kaže, previše straha u očima pacijenata koji otežano dišu, koji znaju da im treba respirator, ali i da su svjesni i pitaju se hoće li se probuditi nakon njega. Liječnici i sestre tada su osobe koje će vidjeti možda posljednji put u životu. Bolest su im najčešće donijeli članovi obitelji, djeca, unuci, poznanici. U bolnici nema posjeta pa izoliranost od dragih ljudi, koja traje u prosjeku desetak dana, ostavlja trag i na psihičkom stanju pacijenta, koji je u tom trenu više no ikad svjestan koliko je sam.
A što se tiče fizičkog stanja, kaže dr. Gladović, svaki pacijent koji je umro na Covid-19 odjelima u bolnici, neovisno o komorbiditetima, umro je baš od Covida-19. Ta je bolest ubrzala reakciju organizma koji je u protivnom još dugo mogao nositi “uobičajene”, kronične bolesti pa i karcinome.
ZA EMPATIJU NEMA ALETERNATIVE
– Sigurno je da bi s tim stanjem pacijenti još godinama živjeli da se nisu inficirali koronavirusom i razboljeli. Zato Covid-19 ne smijemo shvatiti olako, pa ni sada kada se epidemiološka situacija poboljšava i kada dolazi toplije vrijeme. Ljudi će od Covida-19 pobolijevati i u travnju, svibnju, kao i prošle godine. Svi bi se trebali cijepiti, nema apsolutne kontraindikacije za cjepivo, ako želimo stati na kraj ovoj situaciji.
Mi ćemo i dalje biti spremni za svakog pacijenta koji zatraži našu pomoć tijekom godine, no voljeli bismo da pritisak ne bude tako izražen kako bi svaki pacijent dobio potrebnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb.
Iskoristio bih priliku reći da, usprkos znatnom tehnološkom napretku i novim modernim terapijskim opcijama koje su modernu medicinu dovele do te mjere da danas, primjerice, možemo govoriti o malignim bolestima kao kroničnim bolestima, ali uz činjenicu da nam jedan “sićušni mikroorganizam” može toliko otežati i unazaditi u kvaliteti liječenja, moramo još više biti svjesni činjenice da je upravo pojedinac (bilo pacijent, bilo zdravstveni radnik) u središtu zdravstvene skrbi te da human pristup pun empatije prema našim bolesnicima nema alternative.
Ovim putem zahvalio bih prije svega pacijentima na razumijevanju za sve teškoće i uvjete kroz koje su prolazili, ali i svim zdravstvenim djelatnicima, posebno medicinskim sestrama i tehničarima koji u svom neposrednom radu s bolesnicima pružaju upravo to – human, empatičan pristup čovjeku – zaključuje dr. Gladović. (www.icv.hr, mlo)