Za velik dio srednjoškolaca praksa je neizostavni dio učenja, a u završnim razredima gotovo presudna, s obzirom da će nakon njega mnogi potražiti svoj prvi posao u struci. Koronavirus je i lani stvorio probleme u praksi, u prošloj školskoj godini, a i u ovoj školskoj godini, obilježenoj online nastavom jednako je izazovno pronaći rješenje za taj dio nastave.

Posjetili smo tako srednje škole na području Virovitice i razgovarali s maturantima konobarima, kuharima, hotelijerima i slastičarima i drugima koji su se vratili u školske klupe, no čiji su poslodavci zatvoreni, kao i većina obrtnika. Njih školski program „pritišće“ da svoje znanje steknu i u praksi, pa su s nama podijelili iskustvo koje stječu u doba pandemije.

Sukladno odlukama Stožera, samo maturanti pohađaju teorijsku i praktičnu nastavu u srednjoj školi. Ravnatelji škola s kojima smo razgovarali ističu kako se ostali razredi, koji nisu u školi, služe platformom Teams za komunikaciju sa svojim profesorima.

Ravnatelj Industrijsko-obrtničke škole Vladimir Reider napominje kako maturanti danas praktičnu nastavu imaju u školi, dok ostali učenici, ako mogu, istu odrađuju kod obrtnika.

U Strukovnoj školi Virovitica maturantima koji nisu u mogućnosti obavljati praksu kod svog poslodavca omogućeno je korištenje školskog restorana za praktičnu nastavu.

-Svjesni smo da je vrijeme korone i da je sve zatvoreno. Dio ugostiteljskih objekata nema potrebe za praktikantima, no neki rade catering, pa su voljni primiti učenike. Što se tiče praktične nastave za ostale učenike, oni dobivaju naputke od svojih voditelja koje vježbe moraju raditi putem snimke po kojoj vježbaju. Sada u školi nemamo zaraženih koronavirusom, no imali smo slučaj u prvom polugodištu, pa je učenik je slušao nastavu od kuće, ali samo onoliko koliko se osjećao sposobnim za to – ističe ravnateljica Pavica Biondić-Ivanković.

DIO U RESTORANU, DIO KOD POSLODAVCA

Kako izgleda jedan dan srednjoškolaca maturanata u doba pandemije koronavirusom, saznali smo posjetom Strukovnoj školi za vrijeme praktične nastave razreda 3.f slastičara.
Na rasporedu je bila priprema krempite, sladoleda i drugih poslastica u školskom restoranu.

– Moj poslodavac radi catering, pa me pozove preko tjedna kada me zatreba. Tako praksu obavljam i u školi, a nekad i kod njega. Sadašnja praksa u školi se ne razlikuje puno nego prije korone. Naravno, sad su tu obavezne maske i pridržavanje udaljenosti te prozračivanje prostorije i slično, no higijena nam je uvijek bila prioritet – kaže učenik Danijel Hrvojević.

Priča nam kako je nakon dolaska u školu na radu presvlačenje, pa dogovor o planu i programu. Ako nema unaprijed zadanog „slatkog zadatka“, predložit će nešto sami.

– Na primjer, trebamo izraditi dizano tijesto. Funkcionira tako da pripremimo sve sastojke za smjesu, slijedi izrada tijesta koje potom ostavljamo da se diže. Dok čekamo da tijesto ‘odradi svoje’, napravimo kratku pauzu. Kad je tijesto spremno, koristimo ga kao podlogu za neku slasticu, naravno svaki put drugačiju i u zajedničkom dogovoru. Praksa nam traje osam školskih sati. Smatram da ju je lakše odraditi u školskom restoranu nego kod poslodavca.

Ako u školi pogriješite, ta šteta nije toliko vidljiva među prijateljima i profesorima. Ipak ovdje samo vježbate. Što pogriješite, možete popraviti. No, kod poslodavca se sada radi po narudžbama, pa ako nešto pogriješite, tada svom poslodavcu napravite određenu materijalnu štetu – o izazovima prakse kaže Danijel Hrvojević.

Na praktičnu nastavu 3.f. razreda svoj osvrt dala je i profesorica Melita Balenović, pod čijim se pod budnim okom i iskusnim mentorstvom mladi uče tajnama slastica. Svi maturanti, kaže nam, sada svoju praksu mogu odraditi u školskom restoranu. Podijeljeni su u dvije grupe, od kojih konobari i hotelijeri imaju praksu samo u restoranu, dok slastičari i kuhari jedan dio prakse mogu odraditi kod poslodavca ukoliko su u mogućnosti, a drugi dio u restoranu.

Prostor je to koji svi mogu koristiti. Učenici se tamo izmjenjuju prema određenom rasporedu, vrijedno uče i vježbaju u dogovoru sa svojim profesorima.

– Zahvaljujući ovom načinu rada, da se praksa maturantima umjesto kod poslodavaca odvija u školskom restoranu, ranije ćemo svladati gradivo i dio vježbe u školi, a zahvaljujući tome ako se epidemiološka situacija poboljša, učenici mogu još dodatno ići kod poslodavca na praksu. Učenici putnici ostalih razreda koji ne žive u Virovitici, ako su u mogućnosti ići kod poslodavca na praktičnu nastavu ne moraju pratiti praksu na virtualnoj nastavi, već mogu taj dio odraditi kod poslodavca, na način da u svom dnevniku rada opišu vježbu, što su radili, koliko i kako. Profesori imaju uvid u podatke koje unose u dnevnike pa znaju što rade – ističe Melita Balenović.

“MEDICINARIMA” NEDOSTAJU ODJELI I PACIJENTI

Učenici na praksu kod poslodavca idu uz dopuštenje roditelja. Dogodi li se da im poslodavac ne osigura potrebne epidemiološke uvjete, mogu prestati kod njega obavljati taj dio nastave, kaže naša sugovornica. Zdravlje je sada na prvom mjestu.
-Zadovoljna sam kako su se učenici snašli u svemu. Najviše mi je pak žao prvih razreda, oni su novi i moraju se puno snalaziti. Završni razredi su već mladi, formirani ljudi koji su ranije prošli i praktičnu nastavu kod poslodavca, mnogi imaju i iskustvo s natjecanja, osposobljeni su za rad. Nadamo se boljim danima, kada će i nove generacije to opet biti u mogućnosti – poručila je profesorica Melita Balenović.

U Tehničkoj školi ove je godine ukupno 87 maturanata, a svi imaju vježbu, kako u laboratoriju, tako i na praktičnoj nastavi. Šumarski tehničari su veći dio prakse već obavili u jesen, kada su išli na poligon i terensku nastavu, tako da nismo imali većih problema.
-Zaraženih učenika smo imali osam, koji tada prolaze jednaku proceduru. Učenicima se mjeri temperatura, nakon toga odlaze u prostoriju za samoizolaciju, zatim kontaktiramo roditelje koji dolaze po njega i odvode ga k obiteljskom liječniku. Tada liječnik obavještava Zavod za javno zdravstvo sv. Rok u Virovitici, pa ovisno o stanju učenika razmatramo je li potrebno da cijeli razred ide u samoizolaciju – rekao je ravnatelj Tehničke škole Ivan Kućan o proceduri koju prolazi učenik, ali i razred pri sumnji na koronavirus.

Saznali smo da polaznici smjera medicinski tehničar/medicinska sestra iz Tehničke škole svoju praksu obavljaju u školskim kabinetima i da se nadaju da će im se uskoro omogućiti praktična nastava u bolnici. Dok se ne vrate na odjele, sve o pacijentima i kvalitetnoj skrbi uče u kabinetu.

GASI SE MIKROFON, PADA SUSTAV

U razgovoru s učenicima smjera šumarski tehničar i njihovim profesorom Dinom Davidović saznali smo kako novonastala situacija utječe i na sve ostale maturante.
– Putem online nastave s učenicima od prvog do trećeg razreda radimo u realnom vremenu, po klasičnom rasporedu sati, kao u učionici. Za sve maturante kao i u drugim školama vrijedi redovni dolazak u školu. Svi nastavnici rade na platformi Teams. Naravno da postoje pojedine poteškoće, ponekad nekim učenicima ne radi mikrofon pa ga pričekamo, ili nekom padne sustav, neki profesori možda slabije čuju, nekima ne radi kamera, tako da je svakako normalna redovna nastava daleko bolja od ove virtualne, s čim se slažu i profesori i učenici – smatra profesor Davidović.

Konkretno, šumarski tehničari većinu terenske nastave odrađuju u suradnji s Hrvatskim šumama: uređuju šume, uzgajaju, štite.

-Dio organiziramo i kroz određene ekskurzije na koje idemo ciljano kao primjerice Arboretum, no ove godine nam je to uskraćeno zbog epidemiološke situacije. Većinu terenske nastave smo uspjeli odraditi u jesen jer smo pretpostavili da bi moglo doći do novog vala korona virusa. Školski dio prakse obavljamo u našem plasteniku i rasadnicima, koji su inače puni biljaka, no sada je sjeme trenutno u mirovanju. Najljepše ga je vidjeti u proljeće, kada je sve u punom cvatu, a za to možemo zahvaliti profesorima koji su jako puno brige i truda uložili u njegov izgled – objasnio je profesor D. Davidović.

S profesorovim riječima se slaže i učenik šumarstva Mile Starčević. Kaže kako školske prakse ima još nekoliko sati.

KOMBINIRAJU SNALAŽLJIVOST I ISKUSTVO

-Taj dio prakse ćemo odraditi u plasteniku ili okolici škole, uz nadolazeće terenske nastave ako to situacija dopusti. Terensku nastavu možemo obaviti uspješno zahvaljujući našem učitelju Dini koji pazi na pridržavanje svih mjera i voljan je s nama otići primjerice na ribnjake gdje mi možemo malo slobodnije provesti našu praksu, bez da ikog ugrozimo. Ako usporedim prethodne prakse kada nije bilo pandemije koronavirusa bilo je lakše, ovako imamo prilagođenu praksu posebnim danima – ocjenjuje M. Starčević.

Učenici smjera elektro-tehničar svoju praktičnu nastavu još uvijek nastoje unaprijediti. Više zna Luka Moslavac, učenik četvrtog razreda.

– Tjedno imamo četiri sata praktične nastave. Ona se održava u jednoj učionici u kojoj smo podijeljeni u dvije grupe. Pola razreda je u A grupi, a pola u B grupi. Otprilike je uvijek od osam do deset učenika svaki put prisutno i svatko rješava svoje vježbe.

Naš jedan dan funkcionira tako da dođemo ujutro na prvi sat, profesor nam zadaje vježbu koju moramo odraditi. Pripremimo si nastavne materijale, početne dnevnike da vidimo opis vježbe, pa krećemo raditi sheme za vježbu i ispitivanje komponenti pa nakon dva, tri sata to sve pretvorimo u jednu cjelinu. Prošli put smo radili nadžbukne instalacije, dobili smo primjer od profesora kako spojiti posebne prekidače, razvodne kutije i žarulje i kako bi to praktički izgledalo u kući. Mi smo to spojili na jednom zidu, pa nam je bilo jasnije i vidljivije.

Imamo poseban redoslijed po kojem to slažemo i spajamo i tako uspješno možemo odraditi vježbu. Smatram da se dobro snalazimo, jer su nam temelj znanja profesori. No nedostaje nam i taj dio prakse koji bismo odradili izvan škole – zaključio je Luka Moslavac.

(www.icv.hr, ak)