Kao reakcija na izglasavanje slobodne i neovisne Republike Hrvatske u ljeto 1990. godine započela je srpska oružana pobuna u Hrvatskoj koja je zahvatila dijelove Like i Dalmacije. Na području općine Virovitica nije došlo do oružane pobune, ali je došlo do narušavanja sigurnosti, javnog reda i mira. Uhićenje virovitičke skupine u siječnju 1991. dovelo je do prosvjeda na kojima su građani Virovitice tražili bezuvjetno oslobađanje uhićenih. Prosvjedi su potrajali sve do njihova oslobađanja. Od ljeta 1991. pa do početka 1992. godine virovitička općina bila je poprište stalnih narušavanja sigurnosti, javnog reda i mira.

RAT ZA HRVATSKU POČEO JE U VIROVITICI

Ne kaže se bez razloga da je rat za Hrvatsku počeo u Virovitici, a to mogu potvrditi i žitelji našega grada i bivše općine Virovitica kojima nije preostalo ništa drugo nego da se sami obrane od neposredne opasnosti koja im je dolazila kako od njihovih dojučerašnjih „komšija“ Srba, tako i od postrojbi JNA.

Sredinom siječnja 1991. godine pred zgradom policije u Virovitici došlo je do spontanog protestnog skupa građana zbog načina na koji se primjenjuje Naredba Predsjedništva SFRJ o razoružavanju građana i paravojnih formacija u Hrvatskoj, odnosno na području virovitičke općine. Tom prigodom predsjednik Općinskog odbora HDZ-a Đuro Dečak pročitao je poruku s protestnog skupa vrhovništvu Hrvatske. „Jučerašnjom akcijom organa Unutrašnjih poslova razoružan je samo hrvatski narod. Nije se išlo u pretres u srpske kuće i nikome od njih nije oduzeto oružje, a poznato je da raspolažu čak i s automatskim puškama. Opet je hrvatski narod izigran i izložen na milost i nemilost potencijalnih rušitelja demokratske vlasti. Mi smo dali svoj glas za demokraciju, za miran suživot, za bolje sutra. Mi nikome ne možemo i nećemo dozvoliti da se igra s našim živcima, da nas provocira i plaši bez obzira tko to bio ili kakva obilježja nosio na svojim odorama. Zahtijevamo od svih žitelja Republike Hrvatske, pa i od onih koji se svojim provokacijama i prijetnjama ponašaju kao da su na „privremenom radu“ u Hrvatskoj da poštuju od naroda izabranu Vladu RH, da žive i rade u duhu Ustava Republike Hrvatske“, navedeno je u priopćenju naših žitelja vrhovništvu Hrvatske.

„KAP KOJA JE PRELILA ČAŠU“ – UHIĆENJE VIROVITIČANA

S obzirom da je situacija nakon toga bila sve gora, a opasnost za hrvatski narod sve veća, reakcija na to je bila više nego logična, no za nju je trebalo puno hrabrosti i požrtvovnosti, a zahvaljujući našoj hrabrosti i odlučnosti da kažemo NE neprijatelju, to se i dogodilo.
U ponedjeljak, 21. siječnja 1990. godine oko 600 naoružanih domoljuba s područja bivše općine Virovitica predvođenih Đurom Dečakom opkolilo je i blokiralo virovitičku vojarnu u čvrstoj namjeri zaštite novouspostavljene hrvatske vlasti i stanovništva ovoga kraja nakon prijetnje tadašnje JNA da će izvršiti vojni udar i svrgnuti demokratsku izabranu vlast u RH. Dan poslije, u rano jutro, vojarna je nakon zapovjedi hrvatskog vodstva deblokirana.

To je očigledno razjarilo tadašnju JNA jer 25. siječnja u jutarnjim satima, od tada nepoznatih osoba Kontraobavještajne službe tadašnje JNA pod osobnim vođenjem svog načelnika Aleksandra Vasiljevića, otpočinju uhićenja vodstva vojno- organiziranih domoljuba. U prijepodnevnim satima uhićuju predsjednika Općinskog odbora HDZ-a Virovitica Đuru Dečaka, a potom i predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Antuna Habijanca. Nekoliko dana kasnije bio je uhićen i Vinko Belobrk, a tih dana kao aktivne osobe koje su se stavile na raspolaganje obrani Republike Hrvatske uhićeni su i Franjo Kovač i Vlado Šabarić, dok uhićenje tadašnjeg ministra obrane RH Martina Špegelja i jednog od domoljuba Ivana Belanija KOS-u nije pošlo za rukom.

Hrvatski sabor u Zagrebu održava izvanredno zasjedanje, čiji dramatični tijek prati cijela javnost. Poslijepodne tog istog dana Radio Virovitica, HTV i HINA emitiraju vijest o uhićenjima. Napetost u Virovitici dostiže vrhunac. U večernjim informativnim emisijama SSNO potvrđuje da je na području Hrvatske uhićeno više osoba osumnjičenih za „pripremanje terorističkih akcija protiv JNA“.

Dan kasnije, na zasjedanju Sabora, predsjednik Republike Hrvatske cjelovito informira o ishodu razgovora u Beogradu i naređuje povlačenje rezervnog sastava policije. Doktor Rudolf Brijačak pred istim skupom traži hitno puštanje na slobodu uhićenih Virovitičana. Ispred Skupštine općine održan je masovni mirni prosvjed Virovitičana predvođenih predsjednikom općine Antom Krištom protiv primjene sile i prijetnji vojnom intervencijom u Hrvatskoj. Napetost u poslijepodnevnim satima se smiruje.

Oglašavaju se političke stranke zajedničkim priopćenjem. Izvršno vijeće traži cjelovitu informaciju od Ministarstva uprave i pravosuđa Republike Hrvatske. Dan poslije olakšanje se osjeća na svakom koraku, s nestrpljenjem se očekuju vijesti iz Zagreba, no nažalost nema ih. U ponedjeljak, 28. siječnja, putem Radio Virovitice javnosti se riječima umirenja obraćaju predsjednik Općinske skupštine Ivan Grbavac i prvak Općinskog SDP-a Rade Badža. Općinskom odboru HDZ-a stižu stotine brzojava s izrazima podrške u nastojanjima da se uhićenima omogući obrana sa slobode. Javni tužilac Hrvatske obraća se vojnim organima s istim zahtjevom, a 29. siječnja održan je i međustranački dogovor.

NAROD JE REKAO SVOJE

Ni svi događaji, kao ni uhićenja nisu pokolebala domoljube ovoga kraja u namjeri da brane svoje pravo na vlastitu državu. Otpočela je tako borba za oslobađanje utamničenog vodstva tadašnjim legitimnim sredstvima. Zbog masovnog odaziva građana najučinkovitiji su bili javni prosvjedi i skupovi potpore. Probudili su na neki način cijelu zemlju, pa dobri poznavatelji toga vremena s pravom govore da je rat za Hrvatsku počeo u Virovitici te da su Virovitičani „pokrenuli Hrvatsku“. Trojica uhićenih u tamnicama Vojnog istražnog zatvora u Zagrebu ostala su do 20. svibnja 1991. godine, kada im je Vojni sud svakome dosudio po tri godine zatvora, ali su do pravomoćne presude pušteni na slobodu. Savezni sud u Beogradu nikada, zbog rata, nije dovršio suđenje.

Oružana pobuna Srba nije prestala. U kolovozu 1991. godine proširila se i na područje zapadne Slavonije. U općini Virovitica već je bio ustrojen 50. samostalni bataljun Zbora narodne garde pod zapovjedništvom Đure Dečaka. Zapovjedništvo bataljuna još je prije izbijanja pobune pokrenulo izradu zaštićenih i naoružanih sredstava za postrojbu.

OSLOBODILI JASENAŠ I SLOMILI NEPRIJATELJSKE PLANOVE

Nakon proglašenja Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija u kolovozu 1991. godine selo Jasenaš postalo je središte velikosrpske pobune u bivšoj općini Virovitica. Domaće stanovništvo okupljeno u postrojbi Teritorijalne obrane uskoro su pojačali pripadnici pobunjeničke Teritorijalne obrane Daruvar. Iz tog mjesta pobunjeni Srbi u kolovozu su organizirali prepade na okolne prometnice, ponajviše Virovitica – Grubišno Polje. Hrvatska policija i Zbor narodne garde u selu Milanovac uspostavili su punkt prema Jasenašu kao obrambenu točku Virovitice jer se počelo sumnjati da bi pobunjeni Srbi mogli krenuti u napad prema gradu.

„Kap koja je prelila čašu“ bilo je granatiranje sela Rezovačke Krčevine u večernjim satima 30. kolovoza 1991. godine. Projektili su oštetili više objekata u selu, među njima i osnovnu školu i trafostanicu. Granatiranje virovitičkog prigradskog naselja bilo je jasan pokazatelj da se treba krenuti u oslobađajuću akciju. Ona je pokrenuta 2. rujna 1991. godine u ranim jutarnjim satima. Hrvatske snage, kojima je zapovijedao Đuro Dečak, krenule su iz dva pravca – s istočne strane iz smjera Suhopolja i sa sjevera iz naselja Milanovac. Pod okriljem mraka skupina iz Milanovca približila se barikadama i iznenada napala pobunjenike. Do 9 sati hrvatske snage oslobodile su 2/3 sela, a nakon teške borbe selo Jasenaš je u 14 sati oslobođeno. Smatra se da je to prvo oslobođeno naselje u Republici Hrvatskoj u Domovinskom ratu.

Nakon toga od 15. i 16. rujna oslobođene su vojne karaule u Terezinom Polju i Novom Gracu te vojno skladište Šištat. Oslobađanje našeg područja kulminiralo je oslobađanjem virovitičke vojarne, ali nažalost u toj akciji poginuo je pripadnik 50. bataljuna HV-a Vladimir Vampovac Grga.

ZNAČAJAN OBOL U DOMOVINSKOM RATU
U listopadu te za nas prevažne 1991. godine od 50. samostalnog bataljuna i 19. MPOAD iz Virovitice formirana je i slavna 127. brigada Hrvatske vojske pod zapovijedanjem generala Đure Dečaka, koja je zajedno s virovitičkim policajcima dala veliki obol u vojnim akcijama i operacijama u Domovinskom ratu, prvenstveno u prvoj vojno-redarstvenoj operaciji „Otkos 10“ koja je na području granične Bjelovarsko-bilogorske županije trajala od 31. listopada do 12. studenog i u kojoj je oslobođeno 300 četvornih kilometara prostora. Nakon toga rat se nije ponovno vratio na naš prostor, a nakon prestanka djelovanja 127. brigade HV-a veliki dio ljudstva prešao je 1994. godine u 81. gardijsku bojnu HV-a „Kumovi“. Na čelu s tada brigadirom, a sada brigadnim generalom Renatom Romićem ta je bojna dala veliki obol u vojno-redarstvenim operacijama „Bljesak“, „Ljeto ‘95.“, „Oluja“ i „Maestral“.

Poštovani čitatelji, u ovom broju kratko smo preletjeli kroz tri desetljeća od početka Domovinskom ratu na našem području: Virovitici, dijelu Pitomače i bivšoj općini Virovitica koju su činila naselja Suhopolje, Špišić Bukovica, Gradina i Lukač. Tijekom ove godine u brojevima Virovitičkog lista podsjetit ćemo se i velikih zasluga hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu iz gradova Slatine i Orahovice, odnosno s područja koja su tada pripadala bivšim općinama Slatina i Orahovica.

(www.icv.hr, bs, foto i dokumentacija: Arhiv Virovitičkog lista)