Na poziv majke poginulog hrvatskog branitelja Milana Dunkovića, Rozalije Dunković, za pomoć u obavljanju kolinja, članovi Udruge HVIDR-a Slatina nisu dvojili ni trenutka, već su se zaputili u slatinsko prigradsko naselje Radosavci kako pomogli.
Rozalija Dunković, ili kako je od milja članovi HVIDR-e zovu teta Rozika, članica je Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja Slatina-Orahovica i živi sama te, kako bi si olakšala i rasporedila financije, tovi na godinu dva smoka.
– Ovo iza kuće, dvorišta, što vidite, moja je zemlja i svake godine je pooremo, posadimo kukuruz koji poslije berbe stavimo u čardak. Taj kukuruz mi služi da bih si uzgojila dva smoka, a prasce kupim u proljeće. Šteta je da zemlja stoji neobrađena. Meni tov smokova uvelike pomogne u raspoređivanju novca kroz godinu, jer ne moram sve kupovati u trgovini odjednom, a imam i svoje domaće proizvode – kaže Rozalija te jedva skrivajući suze dodaje:
– Ne znam što bi bez ovih vrijednih ljudi iz HVIDR-e, jer oni su tu uvijek kada je potrebno. Danas su se po treći put odazvali na kolinje i obavili su sve vrhunski, od početka do kraja. Ne znam kako bih im zahvalila, puno je to posla, a oni su to odradili bez problema. Nemam riječi kojima bih im zahvalila. Puno im hvala – kaže.
Šest članova Udruge HVIDR-a Slatina, Damir Boljevčan, Drago Sabljak, Josip Podboj, Dalibor Medved, Dragutin Fišli i predsjednik Ilija Nikolić, raspoređeni u ekipe posao su odradili vrlo brzo, sve je išlo kao po ”špagi”, tako da su već u 15 sati kobasice bile u pušnici, bijele i čurke krvavice zgotovljene, čvarci i mast gotova, dio mesa za sušenje usoljen, a ostali dio mesa stavljen u škrinju.
– Evo, ovo je treća godina kako smo kod tete Rozike na kolinju. Uz naše redovne aktivnosti, koje ove godine nismo mogli provoditi zbog situacije s koronom, provodili smo neke druge društveno korisne djelatnosti o kojima ste vi već pisali pa da ne ponavljam. Uvijek smo na raspolaganju našim suborcima, roditeljima poginulih hrvatskih branitelja, odnosno svim hrvatskim braniteljima. Ovo kolinje, kao i prijašnja dva, je najmanje što smo mogli učiniti i pomoći našoj teti Roziki – rekao je predsjednik Udruge HVIDR-a Slatina Ilija Nikolić.
– Ovakve akcije u kojima možemo pomoći ispunjavaju i nas same, nakon toga se osjećamo ispunjeno, korisno, jer znamo da smo nekome kome je to potrebno uskočili u pomoć, i to ćemo raditi dok nas zdravlje služi – rekao je član slatinske HVIDR-e Drago Sabljak, koji je s Milanom bio na istom punktu kod Mikleuša u vrijeme njegove pogibije te je i sam teško ranjen.
(www.icv.hr, adf; Foto: D. Fišli)
