Korona je svim sportašima poremetila ovu kalendarsku godinu te pred njih stavila nove izazove, ali mladi osječki veslači, blizanci Anton i Patrik Lončarić, jednostavno se ne daju. Nakon što su u rujnu postali viceprvaci Europe za mlađe seniore, trenutno u Zagrebu, u klubu “Mladost” treniraju s braćom Sinković i pripremaju se za iduću veslačku sezonu.

Dugoročni cilj Sinkovića i Lončarića olimpijski je četverac bez kormilara za igre u Parizu 2024. , disciplina u kojoj hrvatsko veslanje još nema olimpijsku medalju. No, prije toga ih čeka “lov” na posljednje dvije karte za nastup u Tokiju na Olimpijskim igrama 2021. godine.

Kako im teku treninzi, pada li im teško odvojenost od roditelja, prijatelja i rodnog Osijeka, imaju li vremena za pokoju ljubav, te čemu se raduju za božićne blagdane, otkrili su u razgovoru za naš portal.

– Pripremamo se za Croatia Open, to je prva kvalifikacijska regata koja će se održati, u ožujku iduće godine. Nije nas usporila korona s obzirom na to da je za sportaše 1., 2. i 3. kategorije dozvoljen trening. Imamo 12 treninga tjedno, a svaki naš dan svodi se na treninge, spavanje i između se hranimo , znači trening, spavanje, hrana; trening, spavanje, hrana – šaljivo će Anton.

No, šalu na stanu, takav režim nije jednostavno podnijeti, treninzi počinju ujutro rano, a nakon ručka i manjeg odmora, nastavljaju se poslijepodne ili u klubu ili u teretani, ovisno o vremenskim prilikama. No, braća ističu kako njima to ne pada teško.

– Trenutno se pripremamo u četvercu, za kvalifikacijsku regatu, tako da svi i individualno treniramo. Kad je zimski period svatko radi sam na sebi, ovisi od osobe do osobe koliko je sposobna odraditi. Privilegirani smo u tom smislu da radimo ono što doista volimo, tako da nam unatoč zahtjevnim treninzima, nije teško. Ekipa je odlična, svi se dobro slažemo, međusobno i natječemo, družimo, pa se izbivanje iz Osijeka i od doma ne osjeti toliko – kaže Anton.

No, kad je veslanje na vodi u pitanju, s obzirom na to da je to takva disciplina, ne mogu jedan bez drugog, a to što su braća blizanci ima dodatnu prednost jer se bolje razumiju i mogu si ukazati na eventualne nedostatke, ali to ponekad ima i svoje mane.

– Rođeni smo 2000. godine, Patrik je stariji 5 minuta, nerazdvojni smo cijeli život. To ponekad “ide na živce” jer smo non-stop zajedno ali to je normalno. Zna izbiti pokoja svađa, onako bratska, no trudimo se bilo kakvo neslaganje svesti na minimum. Ali u biti dobro se slažemo i potpora smo jedan drugome – iskreno će mladići.

Kako su nanizali niz respektabilnih uspjeha, a u dvojcu bez kormilara 2017. postali i svjetski juniorski prvaci, prozvani su “osječkim Sinkovićima”, no Patrik i Anton kažu kako ih to ne smeta već dapače godi, ali i donosi jedan veliki teret i obvezu jer “taj naslov ”treba i opravdati.

– Moramo “pokupiti” sve te medalje koje su oni osvojili, a to je stvarno hrpa medalja i velik je izazov. Mi ćemo naravno dati sve od sebe i truditi se biti što bolji. Imamo sreću što smo dobili priliku raditi s Martinom i Valentom. Raditi s najboljima, s onima koji su godinama svjetski prvaci, imati priliku učiti od njih, to se ne propušta, mi težimo biti bolji i za nas je ovo izuzetna prilika – kaže Anton.

Iako smo nastojali saznati nešto i o eventualnoj “tajnoj ljubavi”, nismo to uspjeli jer dečki kažu “za djevojke nema sad vremena”, treninzi su intenzivni i na njih odlazi sve vrijeme, a djevojkama se ipak mora pokloniti pažnja.

Ono što ih posebno raduje je što će božićne blagdane provesti u krugu svoje obitelji u Osijeku, a posebno se raduju djedu.

– Da, za Božić dolazimo, vidjeti roditelje, djeda, to ne propuštamo. Veselimo se i maminoj kuhinji i blagdanskim jelima, ali tko se tome ne raduje – kaže Anton. Dodaje kako je sreća što ne moraju posebno paziti na ishranu, osim na količine koje treba “potrošiti” na treninzima.

Neku posebnu božićnu želju nemaju jer njihov san se već ostvaruje, a na njima je kako kažu samo “biti što bolji i što uspješniji”. Uz takav uzor i motivaciju, kao što su braća Sinković, te trud, ljubav i zalaganje braće Lončarić, uopće se ne može sumnjati u njihov uspjeh.

(www.icv.hr, tj; foto: privatni arhiv)