Skupina mladih ljudi okupljenih u navijačku skupinu Čačinački Alkosi, 2012. godine pokrenula je human, domoljubni projekt za svog sumještanina, heroja, Željka Majora koji je mučki ubijen na Ovčari za vrijeme Domovinskog rata sa 200 svojih suboraca. Riječ je o hodnji od Čačinaca do Vukovara pod nazivom ”Stopama Željka Majora” koju su Alkosi proveli spomenute 2012. te 2013.godine, a potom je organizaciju preuzela Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Orahovica na čelu s predsjednikom Miroslavom Totom.
Ove godine održana je deveta hodnja kao i svaka, pod pokroviteljstvom Općine Čačinci, a u svih devet sudjelovala su samo trojica, kao hodači Miroslav Tot iz Orahovice i Mario Anđelić iz Čačinaca te kao logistika i Marijan Varjačić iz Čačinaca. U ovoj priči treba spomenuti i Sinišu Ileša iz Čačinaca koji je osam godina bio dio hodnje i zasigurno bi i devetu da nije imao nesreću loma noge.
– Željko Major je istinski heroj. Bio je ranjen u Vukovaru, završio u vukovarskoj bolnici odakle je nakon zauzimanja grada od strane neprijatelja odveden i mučki ubijen na Ovčari. Sjećam se te 2012. godine kada su Alkosi pokrenuli ovu akciju i moram im ovim putem od srca čestitati na ideji, želji i volji. Tada sam i sam prvi puta odhodao cijelu dionicu od Čačinaca do Vukovara. Još jednu godinu su Alkosi organizirali hodnju, a potom smo mi kao udruga to preuzeli želeći pomoći ovim mladim momcima koji su ostali u cijeloj priči kao hodači ili pomoć u cijeloj priči. Osim nas koji smo svih devet godina uz hodnju treba još istaknuti i Božidara Smokrovića, Kristijana Knjižeka i Zvonka Bordu koji su 8 godina s nama, jedino ove nisu bili u mogućnosti. Ima hodača koji su nama po sedam ili šest godina, a isto tako moram istaknuti jedinog novinara koji nas je pratio svih devet godina, a to je Vladimir Grgurić i hvala mu od srca kao i svima koji su s nama kroz godine, na bilo koji način, jer ime ovoga heroja se nikada ne smije zaboraviti – kaže Miroslav Tot. Marijan Varjačić i osobno je poznavao Željka.
– Željko je bio onako pravi slavonski, čačinački bećar, uvijek vedar i nasmijan i pravi fajter. Kad je bilo najteže znao je ljude podići, motivirati, bio onako jedna naša dobra duša. Među prvima je otišao u Zagreb, u postrojbu Tigrova i odmah potom u Vukovar. Sjećam se svega kao da je bilo jučer, osobno sam ga nosio na sahrani i ti trenuci mi zauvijek stoje u mislima i na srcu. Ovih devet godina hodnje, koliko je iza nas, je najmanje što mi za njega možemo učiniti. Ja sam tu od prvog dana kao logistika i moram doista skinuti kapu momcima koji hodaju i daju svoju žrtvu za njegovu – kaže Varjačić. Osim Tota, vjerni hodač je i Mario Anđelić.
– Nikada nisam razmišljao hoću li moći sve to odhodati, sjetim se našeg Željka, frenda i legende, kako je on prošao i koju je žrtvu podnio i tada sam svjestan da ovo što mi radimo, radimo za njega i posebno emocije izađu kada stignemo u Vukovar, na Ovčaru. Tada iz nas kipti bijes, ljutnja jer takav čovjek to nije zaslužio, a zatim i ponos, domoljublje jer znamo da njemu za Hrvatsku ništa nije bilo problem dati pa ni život-riječi su Marija Anđelića. Slaven Brunović iz Slatine od prvog se dana priključio ovoj akciji, a ukupno je 8 u njoj.
– Do te 2012. sam redovno hodao od Zelenog Polja u Osijeku do Vukovara, a onda sam preko interneta vidio da iz Čačinaca ide hodnja pa sam odlučio pokušati. Iznimno mi je drago da sam se priključio ovim sjajnim momcima koji odaju počast jednom istinskom heroju. S tih hodnji imamo puno zajedničkih uspomena koji nikad neće izblijedjeti – dodaje Brunović.
(www.icv.hr, vg)
