Uz brigu o šumama Uprava šuma Slatina danas gospodari i s dva velika lovišta – Papukom i Virovitičkom Bilogorom. Uprava šuma Slatina lovišta je službeno preuzela u kolovozu prošle godine nakon što je postignut dogovor s Upravom šuma Bjelovar i Upravom šuma Našice.
– Površina lovišta Papuk iznosi 12.208 hektara, a riječ je o otvorenom državnom lovištu ustanovljenom 2006. godine. Vrste divljači koje obitavaju na tom području su srna, jelen, divlja svinja, jazavac, kuna, lasica, lisica, čagalj i fazan.

Lovište se bazira na komercijalnom lovu, na bazi prihoda, i to kroz tri glavne vrste: jelen obični, srna obična i svinja divlja. Matični fond jelena je 80 grla, prirast 19 grla, a prosječni planirani godišnji odstrel je 19 grla. Kod srne obične prirast je 42 grla, od čega je planirani odstrel oko 42 grla, dok je kod divlje svinje matični fond 120 grla, prirast 150 grla i odstrel 150 grla – kaže Željko Komadina, rukovoditelj Odjela za lovstvo uprave šuma podružnice Slatina.

POJAČAN ODSTREL DIVLJIH SVINJA

Govoreći pak o lovištu Virovitička Bilogora kaže da je riječ o lovištu na 14931 hektara ustanovljenom 2006. godine, a kojim je do 2013. godine gospodarilo više koncesionara, a onda su lovište preuzele Hrvatske šume. Glavne komercijalne vrste su jelen, srna i divlja svinja. Matični fond jelena je 195 grla, prirast 46 grla, a planirani odstrel 32 grla. Kod divlje svinje matični fond je 150 grla, prirast 225 grla, a planirani odstrel 225 grla. Što se srne tiče, u posljednje dvije godine nije bilo odstrela zbog smanjenog fonda – imali smo veći mortalitet zbog metilja. U dogovoru s Veterinarskim fakultetom provodi se promatranje, tzv. monitoring, ide u sistematsko liječenje te ćemo na taj način vidjeti koji su točno nametnici u pitanju i koja je tehnologija potrebna za liječenje. Zato ni ove godine neće biti odstrela na srne, već ćemo raditi reviziju i mijenjati propis za narednih nekoliko godina, uz planiranu tehnologiju rada i uzgoja – ističe Željko Komadina.

Zbog blage zime očekuje se veći prirast divlje svinje, kao i povećani odstrel zbog afričke svinjske kuge koja, doduše, u Hrvatskoj još nije registrirana, ali je potvrđena u obližnjoj Mađarskoj i Srbiji.
– Odlukom Ministarstva poljoprivrede od 2018. godine započeo je pojačani odstrel te je sukladno toj odluci ove i prošle godine odstrijeljeno gotovo 300 divljih svinja u lovištu Papuk – ističe Ž. Komadina, te napominje kako su u slučaju samo jedne nalazi bili pozitivni i to na trihinelu.

GODIŠNJE MILIJUN KUNA PRIHODA

Na oba lovišta nalaze se i lovačke kuće koje u vidu lovnog turizma korisnicima nude smještaj. Lovačka kuća Đedovica, u lovištu Papuk ima 12 ležajeva, obnovljena je prije nekoliko godina i danas predstavlja pravu oazu mira za sve željne netaknute prirode i uživanja u lovu. U okviru objekta osim soba s kupaonicom nalaze se moderna kuhinja i dnevni boravak, a ispred ugodan ambijent s drvenim klupama i natkrivenim mjestom za jelo i druženje.

U lovištu Virovitička Bilogora postoji lovačka kuća Razbojište, na 9. ribnjaku, čija je obnova i kategorizacija u planu za ovu godinu. Kapacitet je 16 kreveta i također se nalazi u ugodnom ambijentu koji je pristupačan za lov, ali i za odmor u prirodi bilo koje vrste – smatra Ž. Komadina, te ističe zadovoljstvo što upravo ovi smještajni kapaciteti nude rješenje za veliki problem koji imaju turisti s našeg područja – gdje prenoćiti, doručkovati i biti što bliže lovištu.

– Prosječni godišnji prihodi lovišta Papuk su između 370 do 400 tisuća, a za Virovitičku Bilogoru između 500 do 600 tisuća kuna. Lovište Papuk već godinama ima istu klijentelu koja dolazi direktno i to zbog prirodnih ljepota, profesionalnog odnosa, kao i Lovačke kuće Đedovica koja se nalazi u središtu lovišta. Na ovom lovištu u lov se ide rano ujutro i kasno navečer. Agencije koje se bave lovnim turizmom ovih dana počinju rezervirati termine za novu lovnu sezonu, no ne znamo još točno kako će sve to izgledati zbog koronavirusa. Vjerujemo da ćemo do nove sezone ipak imati više odgovora i uspjeti zatvoriti planove. Do sada je bilo 14 skupnih lovova na divlje svinje. Riječ je uglavnom o turistima iz svih zemalja Europe koji su jako zadovoljni i koji se uvijek rado vraćaju. Da bismo podigli razinu usluge na višu razinu, radi se sabirnica kod Razbojišta, hladnjača u kojoj će se meso moći držati do sedam dana i tako skratiti put od lova do korisnika – zaključuje Ž. Komadina.

LOVCI FRANC KERŽAN I BRANKO GAŠPARIN GODINAMA SE VRAĆAJU NA ĐEDOVICU

Lovačka kuća Đedovica smještena je u srcu šume i lovišta i pravi je melem za tijelo i dušu, poručuju Frank Keržan i Branko Gašparin, lovci iz Slovenije koji se Đedovici vraćaju već godinama.

– Lovac sam više od 40 godina, a ovdje dolazim od kraja 1996. godine. Nakon Nove Gorice odselili smo u Most na Soči gdje sam otvorio restoran za ribolovce u koji dolaze ljudi iz cijeloga svijeta. Posla ima puno, radimo od travnja do listopada, a nakon toga zatvaram restorana i odlazim u lov. Đedovicu iznimno volim. Zaista nema mjesta na svijetu gdje bih mogao spavati ovako kako ovdje spavam. Ovo je pravi energetski oporavak koji pruža unutrašnji mir, to je ono zbog čega dolazim pa mi je stoga na kraju manje važno jesam li nešto ulovio ili nisam s čeke kada idemo u lov na divlje svinje – ističe Branko Gašparin te kaže kako njegova obitelj zna što mu lov i odmor poput ovoga znače.

Za objekt, ali i domaćine, Hrvatske šume i Šumariju Voćin, ima samo riječi hvale.

– Vlasnici su nam kao braća, hrana je izvrsna i svi su jako dobri. Taj mir, svojevrsna izolacija bez signala, mobitela, činjenica da nema ljudi koji bi te opterećivali, to je nešto posebno i neprocjenjivo. Još kad tih pet dana provedem u dobrom društvu svog prijatelja Franca, kući se zaista vratim kao nova osoba – kaže B. Gašparin.

Noći ispunjene samo zvukom životinja i žuborom obližnjeg potoka te šumom vjetra u granama nešto je što mogu doživjeti samo na Đedovici, opisuje lovac Franc Keržan.

– Kod nas doma i noć je puna buke. Puno njih vozi ATV quadove i po mraku pa čovjek nigdje nema svoj mir. Bio sam privatnik, 30 godina radio sam u Njemačkoj i kao što i Branko kaže, tijelo se umorilo. Treba nam ovo, za razmišljanje, druženje, odmor, a to se doma ne može. Ovdje nema biciklista, šetača, vozača. Samo mir i tišina.
Branko i ja ovdje dolazimo već 5-6 godina, a dolazit ćemo i dalje, sve dok god budemo mogli, da malo dođemo k sebi – kaže lovac Franc. (www.icv.hr, mlo)