Potpuna koncentracija, preciznost, psihomotoričke sposobnosti i savršeno psiho-fizičko stanje. Sve to je potrebno mladoj osobi koja želi postati vojnim pilotom. Iako nije sanjao o avionima kao dijete, Virovitičanin Dominik Mikolčić upustio se u avanturu života. Vrhunskom spremom, znanjem i odličnim ocjenama Dominik je ustrajao u tome da postane vojni pilot. Danas, Dominik nakon dvije položene godine u roku, upisuje i treću godinu studija aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti, modul vojni pilot.

ZAHTJEVNO TESTIRANJE

Postati vojnim pilotom nije lako, kaže Dominik. Testiranje se sastoji od mnogo malih, ali značajnih koraka od kojih je svaki uvjet za daljnji nastavak testiranja. Potrebno je briljirati na psihološkom testiranju, proći razne testove inteligencije među kojima su zadaci riječima, brojevima, vizualizacija domino kockica i origami tehnike preslagivanja papira. Nakon psihološkog testiranja kandidat se podvrgava fizičkim testovima na kojima se rade sklekovi, trbušnjaci, skokovi i drugi elementi.

Nakon ova dva testa prva je selekcija nakon koje mnogi kandidati ne zadovolje. Slijedi specijalistički liječnički pregled u Institutu zrakoplovne medicine u Zagrebu koji traje tri dana. Kandidatima se tamo provjerava koncentracija, inteligencija, psihomotoričke vještine, zdravstveno stanje cijeloga tijela i usne šupljine, vid, sluh i njuh te snalaženje u vremenu i prostoru. Na svim tim testiranjima se, kaže Dominik, očekuje visok stupanj koncentracije i savršeno zdravlje tijela.

– Mislio sam da nije to tako rigorozno, no prevario sam se. Nakon testova inteligencije i liječničkih pregleda, svi papiri na kojima su rezultati, idu na komisiju koja onda na kraju odlučuje hoće li kandidatu ponuditi upis na fakultet ili neće – otkrio nam je Dominik te pojasnio kako samo nijanse odlučuju. Svi su kandidati u odličnoj spremi, smatra. Poziv MORH-a iščekivao se s velikom tremom. Taj dan kada je zazvonio mobitel, Dominik nikada neće zaboraviti.

– Bio sam jako sretan, ali sam znao da sada slijedi matura i drugi dio testiranja u vojnom kampu – sjeća se. Nakon položene mature, Dominik se upisao na Fakultet prometnih znanosti, smjer aeronautika, no tada još nije znao hoće li uspjeti upisati modul vojnoga pilota.

O tome se odlučivalo u vojnom kampu u zadarskom Zemuniku na koji su mogli doći samo oni koji su prošli sve prethodne korake.

– Došao sam u vojni kamp u Zemuniku. Prvih nekoliko tjedana traje teorijski dio u kojemu sam učio sve o malom školskom zrakoplovu tipa ZLIN-242L kojim ću letjeti. Prošli smo poduku u tehničkoj učionici i teoriju letenja na kojoj se uči što je to horizontalni let, kako se rade pojedini elementi u zraku i okreti avionom, a znanje koje si naučio provjere pravi vojni piloti na usmenom ispitu – otkriva Dominik prepričavajući situaciju u kojoj ga je zapovjednik prije samoga letenja ispitao „na prepad“.

– Na sastanku prije letenja, piloti ili zapovjednik mogu te bilo kada ispitati što god oni požele kako bi se uvjerili da si potpuno spreman. Iako nisam znao za tu praksu ispitivanja, nisam se uplašio već sam zapovjedniku odgovor „istresao iz rukava“ – kroz smijeh priča Dominik.

KOBNA I ZUBOBOLJA

Kandidati koji će po prvi puta uzletjeti avionom dobivaju check-liste, odnosno protokole koje ih jasno vode što trebaju raditi prije uzlijetanja i nakon slijetanja. Prije no što se sjedne u avion, check-lista se treba naučiti napamet i svladati do najsitnijih slova.

– Sjećam se svog prvog leta. Bilo je ljeto, vani je bilo 35 Celzijevih stupnjeva, na suncu 40 stupnjeva, a u kabini sigurno 45 stupnjeva. Moje prvo letenje avionom bila je prava „ludnica“. Vozna staza je ravna, ima oznake i crte po kojima moraju ići kotači. Instruktor mi je pokazao kako funkcioniraju nožne pedale s kojima se avion usmjerava lijevo ili desno. Sjećam se da je meni avion išao u osmicu, malo lijevo pa desno po stazi. Vjerujem da je kolegama koji su to gledali iz sigurne udaljenosti izgledalo poprilično smiješno – prisjeća se Dominik svog prvog kruga iznad Zadra u avionu te dodaje kako je već drugi let bio mnogo bolji od prethodnog.
Kako bi budući vojni piloti naučili baš sve što je potrebno za vrhunsko upravljanje avionom, učenje na greškama itekako je od velike važnosti.

– Nakon slijetanja uvijek prokomentiramo s instruktorom greške koje smo radili kao i ono što bi trebalo popraviti, to zapisujem u bilježnicu i prije svakog sljedećeg leta pročitam sve na što trebam paziti – otkriva nam ovaj budući pilot te zaključuje kako je to odličan način na koji čovjek može pratiti svoj osobni napredak.

– Važno je biti maksimalno koncentriran kada si u zraku, jer i najmanji trenutak nepažnje može rezultirati velikom greškom. Najmanja zubobolja može biti razlog avionske nesreće. Zato imamo pravilo, ako te nešto boli ili se ne osjećaš dobro, bolje ne idi gore – pojašnjava nam Dominik koliko je važno opće psiho-fizičko stanje pilota te dodaje kako nikome ne pada napamet zbog lijenosti izigravati povjerenje zapovjednika.

Prvi skok padobranom – najbolje i najgore iskustvo u jednom

Za razliku od turističkog skoka padobranom, priča nam Dominik Mikolčić, vježba skakanja padobranom iz helikoptera ozbiljan je čin. Kad se izvodi po prvi puta, nema osmijeha na licu. Prije samoga skoka, kao i za sve, potrebna je teorijska priprema.

– Nekoliko dana prije prvoga skoka učili smo kako upravljati padobranom, što napraviti ako se prvi padobran ne otvori, kako postupati u kriznim situacijama kao što je to prisilno slijetanje na krov kuće, more ili dalekovod te smo vježbali doskok na noge skačući s tribine – pojašnjava Dominik te otkriva kako je njegov prvi skok ovoga ljeta bio ujedno i najbolje i najgore iskustvo.

– U 50 posto slučajeva može se dogoditi da se pri otvaranja padobrana zapetlja užad padobrana, tada ih je potrebno razdvojiti i nastaviti upravljati padobranom. Malo je reći da sam se uplašio. U glavi sam pokušavao izračunati koliko vremena mi treba da to raspetljam, shodno vremenu koje imam do spuštanja na zemlju – prepričava Dominik otkrivši da je mu je drugi skok padobranom bio još gori jer je znao što ga čeka. No uspješno ga je svladao.

Ima stipendiju MORH-a

Na selekcijskom kampu Dominik je briljirao pa je početkom 2017. godine potpisao ugovor o školovanju kadeta-vojnih pilota te dobio MORH-ovu stipendiju.

– MORH se pobrinuo za sve, kadetima je osiguran smještaj, hrana, financiran je javni prijevoz i sve što je potrebno za školovanje – pojašnjava Dominik sretan što ima priliku obrazovati se za vojnoga pilota.

– Žao mi je što je kadeta koji pohađaju modul vojnog pilota desetak u Hrvatskoj, a volio bih da nas je i više, osobito Slavonaca – ističe Dominik koji je jedini kadet-pilot u svojoj generaciji s područja Slavonije. Iste godine Dominik je položio svečanu prisegu i pristupio Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Važna podrška obitelji

Poneke obitelji dijete pripremaju cijelo vrijeme odrastanja za ovako teške testove. Očevi će sve učiniti kako bi se jednoga dana mogli pohvaliti djetetom koji se obrazuje za vojnoga pilota.

– Moja obitelj mene nikada nije tjerala da odaberem nešto što oni žele. Za poziv vojnoga pilota sam se odlučio sâm, no zahvalan sam im danas na svemu što su učinili za mene – ističe Dominik te dodaje kako je ga je tata Michael gotovo svaki dan vozio u Zagreb na sva testiranja koja su bila potrebna, a mama Andrea i seka Anamarija s nestrpljenjem su navijale da upadne na faks. Velika podrška ovo budućem vojnom pilotu je i djevojka Ana Marek, s kojom je Dominik u dugodišnjoj vezi i koja je s Dominikom proživljavala svaki trenutak u nastojanju da postane vojni pilot. (www.icv.hr, lmh)