Da ste prošlu subotu u poslijepodnevnim satima prošli pored Gimnazije Petra Preradovića, mislili biste da je redovita nastava. Na školsko zvono čekali su maturanti različitih generacija. Bilo je zanimljivo slušati vrevu i dovikivanja, smijeh i zadirkivanja onih koji su đaci bili prije 25, 40 i 45 godina. Svi su se nekako lako vratili, u kako kažemo, najljepše doba u životu.
Profesor Zvonko Kovačević, profesorice Jadranka Škrilec i Jasminka Viljevac jedva su ih prikupili i usmjerili u učionice. A onda ih je trebalo smiriti, baš kao i sadašnje učenike. Neki su brbljali i smijuljili se, čak i kada je trebalo prijaviti one koji nedostaju.
Maturanti generacije 1970.-1974. htjeli su čuti kako je prošlo obilježavanje stote obljetnice Gimnazije i pogledati prezentaciju posvećenu obljetnici, otići u svoje matične učionice, prisjetiti se tko je gdje sjedio, virnuti u zbornicu u koju su rijetko mogli zaći dok su bili učenici, virnuti u toalete (koji su nekada bili „čučavci“, a sada izgledaju, „kao da ste u nekom trgovačkom centru!“, kažu), prošetati hodnicima, pogledati slike i panoe…
Posebno je zanimljivo bilo njihovo prisjećanje na Literarne večeri koje su se održavale u sadašnjoj „sedamnaestici“. Najvažniji dio tih večeri bio je ples poslije čitanja poezije i, naravno, odlazak u noć grada nakon „književnosti“.
Zanimljivo je bilo slušati o radnim akcijama koje su učenici imali kao obvezni sadržaj svake nastavne godine i o ljubavima koje su se tamo rađale. Jedna je slavljenica ispričala kako je svojoj unuci objašnjavala da je djeda upoznala kada su brali kukuruz u PIK-u, zaljubili se, hodali cijelu gimnaziju i na kraju ostali zajedno cijeli život (a dosta je sličnih priča iz tih vremena).
Divne, ali i opasne bile su te sedamdesete. Moralo se paziti što će tko reći, ne samo nastavnici koji su zbog krivih riječi udaljavani iz službe već i učenici. No učenici su ipak uvijek isti: veseli, najčešće bezbrižni, pametni mladi ljudi koji su, kao što je to slučaj i s ovom generacijom „45-godišnjaka“, bili spremni uhvatiti se u koštac sa životom i ostvarivati svoje snove.
Na slici – popis osoba s lijeva na desno.
Stoje:
1.red
Jeronim Kovačević, Zdravko Valentić, Mirko Milinković, Jadranka Knežević, Darko Grbeša, Berislav Reesch, Milan Blažević, Milovan Budisavljević
2. red
Krešimir Gobac, prof. Zvonimir Kovačević, Marijan Lincmajer, Darko Biondić, Ranko Carević, Branko Vučemilović, Gojko Stoisavljević, Stjepan Mikulić, Boris Hlavati
3. red
Mirjana Babac (Kovačević), Ljiljana Miljković (Brezovečki), Jadranka Smoljan (Janžek), Vesna Ugrina (Slanac), Marija Brajković (Vrban), Dubravka Šenjug (Barić), Mira Eljazović (Abičić), Danica Vošćak (Bertić), prof. Jasminka Viljevac, Marica Koprivica (Šmolc), Jasna Volenik (Lazić), Blanka Mandić, Ksenija Blažević (Ratković)
Sjede:
Silvija Salajić, Jelena Vojković (Jokić), Ružica Pocrnić (Mošić), Nevenka Skorupan (Varga), Jandranka Zubčić, Senka Carević (Španović), Gordana Ribarić (Trbojević), Damir Brkić. (www.icv.hr, jv, jk, foto: B. Turkalj)
