Vlatko Korotaj i Nadia r. Kamenar vjenčali su se 12. srpnja 1969. godine u crkvi Marije Pomoćnice u Rijeci. Upravo su se u Rijeci i upoznali. Nadia je ondje živjela, a Vlatko studirao. Svoj prvi odlazak u crkvu Vlatko je opisao duboko i detaljno. – Kada sam prvi put došao u župnu crkvu Marije Pomoćnice u Rijeci, s leđa sam vidio djevojku u bijeloj bluzi i šosu koja je svirala na misi. To je bio moj prvi susret s Nadiom – priča nam Vlatko koji sa smiješkom dodaje kako je za vrijeme tri godine studija puno vremena provodio u crkvi. Postao je i članom zbora, a kasnije su se Nadia i on u istoj crkvi vjenčali, a potom se zaputili na svadbu u – Viroviticu. Što su to osjetila ova dva životna suputnika?
– Dogodi se bljesak, tresak, svašta ljudi pričaju, gromovi pucaju, ljubav se trese, a ustvari je to jedan intiman događaj koji s vremenom raste. I tako prođe 50 godina, koje se čine kao jedan trenutak – kaže Vlatko, a s time slaže i njegova Nadia.
– Život proteče tako brzo da se ne uspiješ ni snaći, a već prođe dan, mjesec, godina i dođe pedeset godina braka. Normalno da nema uvijek samo ljubavi, nađe se i svađe, uvjeravanja jedno drugoga, ali sve to čini život, pa čak i zanimljivijim – kaže Nadia te dodaje da je i svađa ljubav jer ako nekoga volite i ljubite, to ne znači da samo glavom klimate potvrdno.
Iz te ljubavi proizašla su i djeca, njih četvero, a zajedno su preživjeli i gubitak kćeri, njihove drage Edite za koju kažu da je njihov anđeo. Imaju još dvije kćeri i sina Teofila koji sa snahom Ivankom ima četvero djece.
OTAC ZLATNI, SIN SREBRNI
Teofil i Ivanka istom su prilikom, prošle nedjelje, obilježili 25 godina braka, svoj srebrni pir. No, puno je tu poklapanja i slučajnosti između oca i sina s obiteljima: osim broja djece i obnove zavjeta, i Teofil je svoju Ivanku također upoznao u crkvi, ali u Virovitici. Prije svega, oba ova para zrače ljubavlju, vjerom i zajedništvom, a njihovi pogledi su i danas kao kod zaljubljenih tinejdžera.
– Puno je sličnosti, no nismo ih kopirali – šali se Teofil.
– Vjerojatno su kroz život i odgoj to u nas ugradili. U svoju obitelj tako smo od njih preuzeli stav prema životu i zajedništvo – kaže Teofil. Također, iz svojih obitelji prenijeli su i vjeru u Boga.
– U našem braku prvi je bio Gospodin, a normalno da je jako važna ljubav, vjernost, odanost, iskrenost, a kada dođu problemi, jer nažalost, dođu i oni, nije to ništa nerješivo. Samo treba imati dovoljno vjere i ljubavi za uspjeh i može se sve – priča nam Ivanka te se prisjeća da su prije svega ona i Teofil bili jako dobri prijatelji.
Iz prijateljstva razvila se ljubav, a iz ljubavi brak i četiri sina. Tada je ljubav još više narasla, osobito Teofilova jer, kako kaže, Ivanka je jako posvećena djeci, ali i njemu.
– Nije mala stvar za ženu u današnjim uvjetima imati četvero djece, no ona je jako posvećena i njima i meni. Odlična je i žena i majka – priča nam Teofil o svojoj voljenoj čije su, kaže, osnovne karakteristike upornost i posvećenost. Samo riječi hvale za svog supruga ima i Ivanka. – Volim njegovu osobnost, fizički izgled, ponašanje, stav prema životu, obitelji, braku, zajedništvu, ma sve – rekla nam je uzbuđeno Ivanka gledajući u svog životnog suputnika. (www.icv.hr, žđl)
