„Ja u životu znam jedino pivat“ – riječi su to nedavno preminulog, legendarnog Olivera Dragojevića, koje je glazbeni pedagog Rudolf Halupa (77) iskoristio kako bi opisao svoj radni glazbeni vijek u Virovitici. Od malih nogu zaljubljenik je u glazbu, a smisao za glazbu je, kaže, naslijedio od bake.

– Odrastao sam u Daruvarskom Brjestovcu, gdje sam živio do odlaska na fakultet. Porijeklom sam Čeh, a materinji jezik, koji i danas njegujem, najviše sam naučio od mame, tate i bake od koje sam naslijedio i smisao za glazbu – priča nam R. Halupa, koji se nakon školovanja doselio u Viroviticu te svoj radni staž započeo u Glazbenoj školi „Jan Vlašimsky“ Virovitica. Nakon 7 godina počeo je raditi u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ Virovitica gdje je ostao sve do mirovine, punih 37 godina.

RAD S MLADIMA

Osim rada u školama, svoje glazbeno znanje prenosio je i na amatere u glazbenim društvima, HPD-u Rodoljub, u kojem je bio 29 godina, i u Češkoj besedi Virovitica, u kojoj je već jedanaestu godinu. – Česi vole pjevati, a tko se bavi glazbom ne može biti loš čovjek jer glazba oplemenjuje i ne poznaje granice – istaknuo je Halupa, koji je cijeli svoj život vezan uz glazbu. Pritom dodaje kako nikada nije požalio što se posvetio ovom poslu, osobito kada je bio mlađi i radio s mladima. – Rad s mladima bio mi je posebno drag. No i ja sam tada bio mlađi pa možda i zbog toga – našalio se Halupa. U radu s gradskim zborom radio je, kaže, na ozbiljnijoj glazbi. – U radu sa Češkom besedom i danas me veseli njegovanje i obnavljanje češke tradicije, kao i češke narodne glazbe. U besedi pratimo i rad suvremenijih glazbenika, tako da imamo dosta uspješnih obrada češke zabavne pop-rock glazbe i to u obradi za pjevački zbor – priča nam ovaj glazbenik kojemu su ključni instrumenti harmonika i klavir, po čemu je i prepoznatljiv.

ČOVJEK KOJI „NE STARI“

Kretanje kao životna filozofija

Prijatelji i poznanici za ovog poznatog Virovitičanina kažu da je jedan od onih koji „ne stari“ te da izgleda jednako kao i prije dvadesetak godina. On kaže da zaslugu treba potražiti u genima, a dijelom i u stilu života. – Nikad nisam došao u situaciju da ne znam što bih radio. Uvijek sam išao ubrzanim tempom, zdravlje me uglavnom služilo i zasad se ne mogu požaliti. Sada nastojim ‘vijuge’ održavati u radu sa Češkom besedom, a u slobodno se vrijeme držim svoje životne filozofije – kretanje i samo kretanje. Bicikl, nordijsko hodanje, obično pješačenje – priča nam R. Halupa te dodaje da se odlaskom u mirovinu posvetio i svojem malom voćnjaku koji si nije mogao priuštiti dok je bio u radnom odnosu. Osim glazbe, njegov život ispunjava i njegova obitelj: supruga Mirjana, koja je kao učiteljica u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ odradila cijeli svoj radni staž, kao i dva sina, dvije unuke i jedan unuk. Obitelj mu je, kaže, najveći uspjeh u životu, uz glazbu po kojoj je poznat. – Moj najveći uspjeh je skladna obitelj koja se ni sa čim ne može zamijeniti, a što se tiče poslovnog života, to je pet puta sudjelovanje na smotri najboljih pjevačkih zborova Hrvatske u Zadru sa Zborom HPD-a Rodoljub – zaključio je ponosno vitalni Rudolf HALUPA.

(www.icv.hr, žđl)