Skuhati čaj, postaviti stol ili pripremiti jednostavni obrok u cijelosti i samostalno ono je što korisnici Poludnevnog boravka virovitičkog Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju svakodnevno vježbaju. Korisnici boravka su osobe s umjerenim i težim intelektualnim teškoćama starije od 21 godinu čije se sposobnosti putem različitih aktivnosti nastoje održati i unaprijediti te ih tako integrirati u zajednicu kao ravnopravne članove društva.

POVEĆATI KVALITETU ŽIVOTA

– Krajnji cilj Poludnevnog boravka je povećati kvalitetu života korisnika te im omogućiti da doprinesu zajednici i osjećaju se da pripadaju – objašnjava Marina Petrić, radna terapeutkinja i voditeljica Poludnevnog boravka. Poludnevni boravak je socijalna usluga kojom se pruža izvaninstitucijska skrb, što znači da korisnici ostaju u svojim domovima, ali dolaze u Centar i provode ovdje jedan dio dana, odnosno 6 sati dnevno.

– U boravku nastojimo održati njihove vještine potrebne za svakodnevne aktivnosti koje mi inače obavljamo bez razmišljanja, a kako bi ih oni i kod kuće mogli što samostalnije izvoditi – kaže M. Petrić koja je voditeljica boravka od njegova početka, odnosno od 2011. godine. Trenutno virovitički Poludnevni boravak broji 10 korisnika u dobi od 23 do 51 godinu. – To su sve stariji korisnici te nam je cilj održati njihove sposobnosti jer one s godinama opadaju pa da ih barem održimo na istom nivou na kojem su bili. Ako vidimo napredak, to bolje – kaže Marina te objašnjava da su ciljevi postavljeni jako konkretno te se na kraju vidi i napredak.

TRI NOVA KORISNIKA

– Primjerice, ako korisnik nije mogao napraviti cijelu aktivnost kuhanja čaja, točno vidimo do kojeg koraka je korisnik to sam izveo. Cilj za sljedeću godinu nam je onda izvesti cijelu tu aktivnost samostalno. Svaku aktivnost podijelimo na sitne korake kao bi ju što lakše mogli svladati – konkretizira Marina. Boravak ima kapacitet za 13 korisnika te početkom sljedeće nastavne godine očekuju tri nova. Rade u dvije smjene s obzirom da su sada u privremenom prostoru jer iščekuju izgradnju Centra gdje bi trebali imati svoj prostor. No, snalaze se s onime što imaju i unatoč tome u boravku je atmosfera vesela i prije svega prijateljska.

Kada nisu u boravku, kažu, najviše im nedostaje Marina, kao i prijatelji s kojima provode dosta vremena. – Meni je ljepše u boravku nego kod kuće. Kada sam kod kuće, nedostaje mi moja Marina – kaže Zorica Tomi, najstarija korisnica boravka, koja će uskoro proslaviti 51. rođendan. Dolazak u boravak veseli i ostale korisnike. -Korisnici jako vole doći u boravak jer su ovdje svi ravnopravni, i korisnici i zaposlenici – kaže Marina, ističući da unatoč tome znaju svoju granicu i ne iskorištavaju prijateljski odnos koji imaju s njom.

Osim osjećaja ravnopravnosti, za korisnike je boravak mjesto gdje se druže i njeguju prijateljstvo.- Volim biti u boravku jer su mi ovdje prijatelji s kojima svašta radim: pravimo pizzu, pečemo kolače, veselimo se i družimo – kaže Darko Moslavac, koji voli pomagati drugima, osobito svojim prijateljima.

SVAKODNEVNE AKTIVNOSTI

Uz boravak, korisnicima je u Centru osiguran i prijevoz i prehrana, kao i održavanje osobne higijene, briga o zdravlju, radne aktivnosti, psihosocijalna rehabilitacija, osposobljavanje za samozbrinjavanje te organizacija slobodnog vremena. Svaki dan imaju razne aktivnosti koje su svojevrstan trening za njihove vještine. – Program se sastoji od treninga svakodnevnih životnih aktivnosti, što se podrazumijeva kao produktivnost u domu, zatim kreativnih aktivnosti, odnosno produktivnost u zajednici, brige o sebi i slobodno vrijeme – priča Marina te dodaje da imaju brojne aktivnosti i izvan boravka.

To su sudjelovanje u prometu, odlazak u kupovinu, odlasci na terapijske radionice, odlasci na sladoled, u kazalište, muzej, na bazen, kuglanje, izlete i prodajno-izložbene štandove koji su im najdraži. – Na štandu izložimo radove koje su oni izradili na radionicama, što im pruža neki osjećaj vrijednosti, a tu je i socijalni kontakt koji im je iznimno drag – kaže Marina, objašnjavajući da je za njih to više od radionice i prodajne izložbe, osobito kad ih netko pohvali. Stoga, kada ugledate njihov štand, uvjerite se sami u kreativnost ove vesele družine, ali i vrijednost „malih“ stvari na koje svi ponekad zaboravimo. (www.icv.hr, žđl)