Zlatna plaketa „Grb Grada Virovitice“ za životno djelo posthumno je dodijeljena prof. Vilimu Tičiću, legendarnom rukometnom treneru koji je prije punih sedam desetljeća donio rukomet u Viroviticu. Time je zauvijek promijenio tijek sportske povijesti na ovim prostorima.

Rukomet je ubrzo, prije svega zbog njegovog entuzijazma i neumornog rada, postao zaštitni znak Virovitice. Bio je reprezentativac Jugoslavije i izbornik hrvatske rukometne reprezentacije.

Vodio je jugoslavensku žensku reprezentaciju do naslova prvakinja na svjetskom prvenstvu 1973. godine, kojem je Jugoslavija bila domaćin. S istom reprezentacijom osvojio je još dva srebra i broncu. Bio je i trener legendarne Lokomotive, nekadašnje Mladosti iz Virovitice koja je u ono vrijeme nazvana sportskim „meteorom“.

S Lokomotivom je osvojio dva naslova prvaka, 1955. i 1958. godine. Od siječnja 1978. trenirao je RK Podravku, a zamjenik mu je u početku bio Mirko Tomac, kasnije Dragutin Marjanović, koji je od njega u sezoni 1978/79. preuzeo trenersko mjesto, a Tičić je bio šef stručnog štaba.

MENTOR, PEDAGOG, KOLEGA

Vilim Tičić u RK Podravka stigao je sa svojih 50 godina života, prepun iskustva i trofeja, od državnih do svjetskih. D. Marjanović bio je tada mladi trener, s određenim iskustvom rada i treniranja školskih momčadi i jednogodišnjim vođenjem 2. momčadi Podravke u međurepubličkoj ligi.

– Povjerenje i spremnost da zajedno odgovaramo za rezultate ekipe, pomogli su mi da postanem trener, a svaki trening i utakmica pružali su mi šansu za stjecanje novih saznanja i to ogromno iskustvo svjetskog trenera i pedagoga, obogatilo je kako ekipu, tako i mene.

O suradnji s Vilimom Tičićem mogu samo reći da sam imao čast i privilegiju da toliko dugo zajedno radimo. U svim godinama suradnje nikada, ali baš nikada nije bilo niti jedne sitnice za koju bih rekao da nije bila izvanredna – rekao je Marjanović.

Tica, kako su zvali legendarnog trenera, donio je prvu rukometnu loptu u Viroviticu. Organizirao je tečaj na kojem je tumačio pravila rukometne igre, taktiku, ponašanje na terenu, raspored igrača na igralištu. Početkom 1949. godine u virovitičkoj Gimnaziji osnovao je rukometnu sekciju pri Školskom sportskom udruženju „Mladost“ s muškom i ženskom ekipom.

PRAVDA, DISCIPLINA I POŠTOVANJE

Jedan od tadašnjih četrnaestogodišnjaka kojemu je Tica bio profesor u školi i rukometni trener je i Zvonko Đuračić-Seljo (84). Zvonko je igrao za nekadašnji RK Lokomotiva i kasnije za RK Drvodjelac Virovitica koji je tada bio u vrhu muškog rukometa. Uvijek se s radošću prisjeća tih dana i Tice kao trenera.

– Tica je bio jedan od najboljih vrhovnih ljudi koji je osnovao rukomet. Bio je pravedan trener, uvijek spreman pomoći. Na treningu su bili red, rad i disciplina, nije se smjelo psovati ni vrijeđati druge. Treninzi su bili dosta naporni.

Tica je znao sjesti na bicikl, sve nas postrojiti u kolonu ispred sebe te smo trčali od Virovitice do Jasenaša, nekada i do Drave. Prije svake utakmice obvezno smo morali odlaziti kod brice u centar grada koji nas je brijao i šišao za utakmice – rekao je Zvonko, smatrajući da omiljeni trener itekako zaslužuje ovo vrijedno gradsko priznanje.

U njegovu se čast od 2016. godine u Virovitici održava memorijalni turnir za djevojčice i dječake.

(www.icv.hr, ip, foto: arhiv)