Dječji nosić na prozoru od stakla, nota koja leti na krilima šarenog leptira i mašna na cipelama kao prava zagonetka – sve su to riječi pjesama za djecu koje pjevuše vrtićanci, školarci, ali i roditelji, bake i djedovi… Ove tople, lako pamtljive, prepoznatljive sličice iz svakodnevnog života pretočene su u pjesme za djecu i potpisuje ih Virovitičanka Ljiljana Tonček, odgajateljica u Dječjem vrtiću „Cvrčak“. Njezini stihovi koje su uglazbili Dean Premrl i Vedran Gorjup zahvaljujući nastupima na festivalima kao što su Vedrofon, Kukuriček ili Mali Split već su pronašli siguran put do stotina srdaca i postali glazbeni most koji je povezao nekoliko generacija. Ujedno, osvojili su i vrijedne nagrade za stihove i glazbu.

UVID U DJEČJI SVIJET

Život pisati kroz pjesmu ova virovitička autorica počela je još kao dijete.

– S malim pjesmicama i kratkim tekstovima, za svoju dušu, počela sam vrlo rano. Moja majka bila je prosvjetni radnik, predavala je hrvatski jezik i povijest, a mene i brata upućivala je da puno čitamo. Upoznavala nas je s lijepom riječju i knjigama i zaista sam joj na tome zahvalna. Knjige su mi omogućile drugačiji pogled na svijet, u druge obitelji, u drugačije emocije – kaže nam autorica.

Kao majka dvoje djece imala je izravan uvid u dječji svijet, u sve njegove izazove, tajne i zagonetke. Kao odgajateljica u ove 32 godine dobila je, kaže, neprocjenjiv poklon: povjerenje dragih i brižnih roditelja koji nježno odgajaju svoju djecu za preuzimanje uloge zaštitnice, njegovateljice i prijateljice njihovoj djeci dok su oni na poslu. A od djece je pritom dobila ono što joj je neopisivo – čistu, bezuvjetnu ljubav. Taj čudnovati spoj ljubavi i povjerenja, s talentom da odraslima s lakoćom progovara o dječjoj viziji svijeta i života, razlog je zbog kojeg u njenim stihovima jednako uživaju i djeca, ali i oni puno stariji.

STIH U POLA NOĆI

– Jednom me kolegica pitala kako ja to pišem pjesmice te izrazila želju da se i sama u tome okuša. Rekla sam joj da tu nema recepta pa da joj kažem: uzmeš deset dekagrama ovoga, deset onoga i eto, nastane ti priča – ističe Ljiljana, koja kaže kako je najvažniji trenutak inspiracije o kojem ovise i brojni drugi autori. A on ne bira ni mjesto ni vrijeme.

– Stih mi ponekad nastane u glavi u 1.30 sati. Brzo se budim, palim svjetlo, uzimam papirnatu maramicu, ako nemam što drugo uza sebe i zapisujem ga. Tako će poslužiti i račun iz trgovine ili paragon blok, samo da stih ne nestane. A onda se polako na njega nadograđuje drugi, pa tijekom dan-dva nastane i cijela pjesmica – objašnjava Ljiljana T. Ponekad je dovoljan samo jedan detalj, poput vjetrenjače, narančaste boje ili ovčice na pašnjaku, i za nju priča počinje. Za dva mjeseca pjeva je već pedesetak djece. Napisala je i himnu Dječjeg vrtića „Cvrčak“, Glazbene škole Jana Vlašimskog i brojne pjesmice za dječje zborove. Gleda ih, kaže, kao dar drugima, jer se sama divi ljudima koji imaju razne talente i koriste ih da obogate tuđe živote.

– Moje su pjesmice poklon drugima i želim da budu mnogima na radost. Kad razmišljam o tome što želim svojim curama i djeci oko sebe, prijateljima i onima koje znam ostaviti, to je baš to – radost – zaraznim optimizmom kaže Ljiljana.

MALI AUTOBUS SREĆE I NEPOGREŠIVA KOMBINACIJA TALENATA

Za Deana Premrla, koji je do sada uglazbio veći dio njenog rada, Ljiljana T. ističe da je „veliko, toplo srce“ i istinski talentiran umjetnik koji točno zna kako glazbom oživiti priču koju je napisala u stihovima. Hvali i novog suradnika Vedrana Gorjupa, koji je uglazbio posljednju pjesmicu, „Ptice svijetom putuju“, a koja je nedavno osvojila prvu nagradu – Zlatnu ribicu na festivalu „Mali Split“.

Kad se tome pridodaju zvonki, čisti i biserni glasovi pjevača i pjevačica, malih i velikih, onda su riječi preskučene da bi opisale što srce osjeća. Ljiljana kaže da pamti baš svaki nastup kao dragocjenu uspomenu.

– Kad krećemo na nastup, mi se zovemo Mali autobus sreće. Jer, na putu se doživi toliko pozitivnih emocija, ljubavi i topline, da se to ne može ispričati. Roditelji su tako divni, svi ti mališani i njihove dogodovštine, smijeh, pitanja, to su događaji koji u mom srcu ostaju kao vječna uspomena. Bogu sam neizmjerno zahvalna što imam sreću živjeti ovako bogat i ispunjen život – zaključuje vedra Ljiljana Tonček, odajući nam kako je nova pjesmica, nova pričica iz života već u nastanku. Sigurni smo da će opet postati novi dječji hit.

(www.icv.hr, mlo)