Nije mali izazov privući goste u mjesto bez gotovo ikakvog turističkog iskustva i tradicije koje se nalazi usred panonske ravnice, daleko od mora i plaža. „U Virovitici ne postoje pritisci“, poznati je stih Balaševićeve pjesme kojeg će se mnogi sjetiti kad se spomene taj grad, a kod nekih će probuditi asocijaciju na bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivicu Kirina, koji je tamo već godinama gradonačelnik omiljen među sugrađanima – piše novi Globus.
Možda nekome padne na pamet i najveća hrvatska šećerana, a tko je bio u tom gradu od 20-ak tisuća stanovnika nedaleko od granice s Mađarskom, vjerojatno je negdje u pamćenje pohranio sliku baroknog dvorca u samom gradskom središtu. Dvorac Pejačević trenutačno je okružen skelama, a njegov okoliš izgleda poput velikog gradilišta jer do idućeg ljeta kraju treba privesti njegovu temeljitu obnovu vrijednu čak 81 milijun kuna, što je čini trenutačno najvrijednijim kulturnim projektom u Hrvatskoj. Projekt za koji je 85 posto sredstava, 66,7 milijuna kuna, osigurala Europska unija, a ostatak gradske vlasti, iz temelja će promijeniti središnju gradsku vizuru i postaviti temelje za razvoj turizma.
Ambiciozni projekt nazvan „“Integrirani razvojni program 5 do 12 za dvorac“ vodi Đurđica Aragović, pročelnica Ureda gradonačelnika Ivice Kirina. Prema njezinim riječima, istodobno se obnavljaju gradski dvorac kao spomenik kulturne baštine i gradski park kao zaštićeni spomenik parkovne arhitekture. Gradski muzej Virovitica, čiji se postav i nalazi u dvorcu, još je 2005. započeo s pripremom dokumentacije za njegovu obnovu koja je uključivala i opsežne konzervatorske studije. Prije nekoliko godina izdana je građevinska dozvola za obnovu. Dijelovi dvorca već su bili u krajnje derutnom stanju.
Tada je i pala odluka da se osim stalnog postava zavičajnog muzeja ode i korak dalje i da se cijeli projekt pretvori u turistički jer je i sam europski natječaj podrazumijevao obnovu kulturne baštine s naglaskom na turističke svrhe. Dugo su razmišljali po čemu je još to Virovitica prepoznatljiva. Jedna od ideja je bio med koji se tamo dosta proizvodi, no ipak su se odlučili na drvo jer grad ima dugu tradiciju drvodjelstva i drvne industrije, drvoprerađivačke pogodne starije od stotinu godina, kao i brojne obrtnike stolare. Drvo će tako biti tema novog stalnog postava koji će uz postojeći zavičajni muzej naći svoje mjesto dvorcu koji bi u punom sjaju trebao biti otvoren u kolovozu iduće godine na blagdan svetog Roka kada Virovitica slavi svoj dan.
Pod budnim okom konzervatora radovi na fasadi, kao i u unutrašnjosti dvorca u punom su jeku. Započeli su prije otprilike godinu dana. Kompletno se ibnavlja zidani most kojim se ulazi u dvorac, a ispod kojeg je nekada tekao kanal koji je isušen. Građevina koja je više od stoljeća bila dom plemićkih obitelji nalazi se na uzvisini koja je nastala zatrpavanjem nekadašnje srednjovjekovne utvrde iz središnje dvorane na prvom katu se prema sjeveru pogled pruža na široku ravnu cestu koja vodi do 15-ak kilometara udaljene Mađarske i kojom su nekad kočijama u dvorac stizali domaćini i gosti plemenitog roda, dok je s južne strane veći dio parka u kojem se donedavno nalazio bazen, no on je uklonjen, a stoljetna stabla, travnjake i cvjetnjake krasit će fontana dugačka 30 i širokaa 10 metara. Park, u kojem je već posađeno 30 mladih stabala, trebao bi biti završen već u studenome ove godine. Do tada će biti popločene i staze te postavljeno pet novih drvenih mostova preko kanala.
„Kad su radovi započeli park je više sličio na šumu od koje se dvorac gotovo nije vidio. Neka su stabla uklonjena i dvorac će se sada vidjeti sa svih strana. To je mnogim Virovitičanima u početku bilo čudno, no grad se razvija, polako, ali sigurno… Stalno se povećava broj radnih mjesta i broj nezaposlenih je pao na oko 1.2000, što je dvostruko manje nego prije nekoliko godina. U Virovitici se odvija 60 posto gospodarstva cijele Virovitičko-podravske županije. Imamo dosta obrta, drvnu i prehrambenu industriju, snažnu poljoprivredu s velikim staklenicima i hladnjačama. Turizam je, međutim, još u povojima. Za sada nema organiziranih dolazaka turista, nego gosti dolaze individualno“, govori Đurđica Aragović te dodaje kako već godinama u samom gradu nema niti jednog hotela. Bivši gradski hotel 90-ih je godina zatvoren, no radi nekoliko manjih u okolnim mjestima.
U osmišljavanju turističke strategije odlučili su prvo stvoriti dobar razlog zašto bi netko uopće želio posjetiti njihov grad. Glavni bi magnet svakako trebao biti dvorac sa svojim stalnim postavima i raznim kulturnim i drugim događajima koji će se u njemu priređivati, a kao posljedica toga se može očekivati i izgradnja i otvaranje hotela koji bi mogao primiti 50-ak gostiju, za koji je već predviđeno mjesto u središtu grada i postoji interes privatnih investitora, kao i raznih ugostiteljskih i drugih sadržaja jer je bogata gastronomska ponuda često presudan faktor u privlačenju gostiju. Naodmet neće biti ni vinske ceste u okolici grada, ribom bogata jezera, lovišta, biciklističke i planinarske staze… Osmišljava se i plemićka ruta koja bi uz obilazak dvorca Pejačević obuhvaćala i posjet kuriji u mjestu Kapela Dvor udaljenom sedam kilometara i koja je već obnovljena te dvorcu Janković u Suhopolju koji se također trenutačno temeljito uređuje, također novcem iz fondova EU za koji se izborila Županija.
Za značajniji uzlet virovitičkog gospodarstva ključna je izgradnja brze ceste koja će je povezivati sa Zagrebom. U tijeku je gradnja dionice od Vrbovca do Bjelovara, nakon čega će do Virovitice još trebati sagraditi 39 kilometara za koje se već priprema dokumentacija, odnosno u izradi je studija izvodljivosti. Vožnja automobilom do Zagreba tada će trajati oko sat vremena, što je više nego dvostruko manje nego danas, a iz glavnog bi im grada, očekuju u virovitičkoj gradskoj upravi, moglo stizati najviše gostiju. Računaju, dakako, i na posjetitelje iz drugih dijelova Hrvatske, a s vremenom i iz inozemstva.
S obzirom na broj stanovnika, niti jedan grad i županija u Hrvatskoj nisu iz fondova EU povukli toliko novca kao Virovitica i njezina županija. U čemu je tajna uspjeha, objašnjava Tihana Harmund, ravnateljica gradske razvojne agencije VTA, osnovane 2011. godine koja zapošljava 15-ak mladih visokoobrazovanih ljudi koji su svi redom stručnjaci za pisanje europskih projekata i njihovu provedbu. To je prva takva gradska agencija u Hrvatskoj specijalizirana za EU fondove.
„Važno je imati dobru volju i dobre ideje. Na vrijeme pripremamo projekte, pratimo najave natječaja i na vrijeme se prijavljujemo jer imamo spremnu dokumentaciju. Trenutno provodimo oko 25 europskih projekata ukupne vrijednosti oko 140 milijuna kuna. Tako obnavljamo škole, vrtiće, parkove, društvene domove, ceste, nogostupe… Projekt „5 do 12 za dvorac“ dosad je najveći koji smo slali na natječaje EU i pisali smo ga više od godinu dana. Planiramo se više okrenuti turističkim projektima poput uređenja 12 virovitičkih jezera, izgradnje sportskog centra i gradskog bazena. Imamo i razne socijalne projekte kroz koje otvaramo nova radna mjesta. Iz naših je projekata u proteklih godinu dana direktno zaposleno više od stotinu ljudi, a s vremenom će ih sigurno biti i više“, govori Harmund i otkriva kako će zahvaljujući projektu „5 do 12 za dvorac“ biti zaposleno 15 novih ljudi u muzeju, razvojnoj agenciji i turističkoj zajednici, a indirektno još više od 20 u ugostiteljskim i drugim sadržajima koji će tu također imati svoje mjesto jer su u sklopu dvorca predviđeni restoran, kafić, suvenirnica…
Ravnateljica Gradskog muzeja Mihaela Kulej kaže da je gradnja dvorca završena 1804. godine. Počeo ga je graditi Antun I. Pejačević Virovitički, koji je tijekom gradnje umro pa je projekt preuzeo i dovršio njegov sin Antun II. U to doba Marije Terezije Pejačevići su, kao barunska obitelj koja je došla iz Bugarske, jako visoko kotirali na bečkom dvoru, a Virovitica je imala status slobodnog kraljevskog grada. prije gradnje dvorca Pejačevići su živjeli u srednjovjekovnoj utvrdi od koje i danas u njegovoj neposrednoj blizini postoje arheološki ostaci. U prizemlju dvorca dugačkog 82 metra, izgrađenog u stilu kasnog baroka s prelaskom na klasicizam, bile su gospodarske prostorije, a obitelj je živjela na prvom katu. Sredinom 19. stoljeća Pejačevići dvorac prodaju njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg Lippe koja je njogov okoliš uredila u stilu engleskog perivoja. Oni su ga koristili do 1911. kada ga prodaju grofovskoj obitelji Drašković koja ga je 1930. prodala tadašnjoj općini Virovitica. neko je vrijeme u njemu bilo smješteno gradsko poglavarstvo, ali i glazbena škola, gradska knjižnica i razne druge društvene djelatnosti. U Drugom svjetskom ratu dvorac je bio teško oštećen u bombardiranju jer su u njemu bile smještene ustaške vojne i civilne vlasti koje su u parku iskopale i uredile olimpijski bazen. Nakon rata dvorac je djelomično obnovljen kao i još jednom 80-ih godina 20. stoljeća, no ovo je prva prava temeljita obnova u njegovoj povijesti kojom će mu se vratiti izvorni izgled s početka 19. stoljeća. Restauracija obuhvaća novo krovište, stolariju, podove, sve instalacije, fasadu koja će biti blijedo ružičaste boje…Iz podruma je posebnim tehnologijama izvučena vlaga. Tijekom radova su, kaže Kulej, u istočnom krilu dvorca nedavno pronađeni skriveno stubište i podzemni tunel koji je služio kao tajni prolaz.
„U cijelom dvorcu će biti smješten muzej. Zavičajna zbirka prikazivat će presjek života na ovom području od paleolita do danas, a drugi postav na katu i u zapadnom dijelu potkrovlja bit će posvećen drvu, prvi takav u Hrvatskoj, i u njemu ćemo kroz suvremeni, interdisciplinarni, interaktivni i multimedijski pristup prikazati značaj drveta na ovom području. Sličnih muzeja je u Hrvatskoj jako malo. Imat ćemo multimedijalne dvorane za razne razmjene, prostore za edukacije, ugostiteljstvo… S obzirom na to da se razvijala oko srednjovjekovne utvrde, a kasnije dvorca, Virovitica za razliku od većine drugih gradova nema središnji gradski trg kao mjesto okupljanja i stoga je ideja da to kod nas postanu dvorac i park“, ističe Mihaela Kulej. Riječ je o jednom od najvećih i najatraktivnijih dvoraca u Hrvatskoj koji je jedinstven upravo po tome što se nalazi u samom središtu grada.
Europa koja je Virovitičanima velikodušno dala novac za njegovo uređenje istovremeno im je postavila uvjet da jednog dana kada dvorac sa svim sadržajima bude otvoren u njega moraju privući posjetitelje. Podaci o broju prodanih karata pokazuju da je prije obnove godišnje muzej posjećivalo oko 6.000 ljudi, a u doglednoj bi budućnosti taj broj trebao biti čak šest puta veći. Upravo je zbog toga, smatraju naše sugovornice, važno da muzejski postavi budu posebno atraktivni. Trudit će se da dvorac i njegov park postanu i pozornica za razna događanja, kulturne i turističke manifestacije, festivale, stručne, edukativne i druge aktivnosti koje će gradskom životu udahnuti novu dinamiku obogatiti ga sadržajima za Virovitičane i turiste, odrasle i djelu, a sasvim je izvjesno da će i svečano otvorenje 16. kolovoza 2019. biti zapamćeno kao zabavno-glazbeni spektakl koji vjerojatno neće proći bez benda Vatra čiji članovi s ponosom često ističu da su upravo iz Virovitice, a zasigurno će nastupiti i još neka poznata glazbena imena.
„Tko dođe u Viroviticu, uz dvorac svakako treba razgledati i baroknu crkvu sv. Roka koja je od njega starija 50-ak godina s franjevačkim samostanom u kojem je također muzejski postav“, preporučuje ravnateljica Gradskog muzeja koja vjeruje da njezin grad ima dovoljno potencijala da ga turističke agencije uvrste u svoje programe i počnu organizirano dovoditi goste. Stoga se trenutačno intenzivno radi na marketinškoj strategiji za turističku promidžbu kao i na samom brendiranju grada kao destinacije, osmišljavanju suvenira, a i sam novi muzejski postav posvećen drvu dobit će svoje novo zvučno ime.
Smisao svega je, zaključuje Đurđica Aragović, ostvariti značajne prihode i zaraditi novac od prodaje ulaznica i pogotovo drugih zabavnih, ugostiteljskih i trgovačkih sadržaja. Europskim projektom nadobudni su se Virovitičani obvezali da će u roku od dvoje godine povećati broj posjetitelja za 32 posto i broj noćenja za 15,3 posto. (www.virovitica.hr, GLOBUS)