S vremenskim odmakom stvari se uvijek bolje vide, pa se tako tek sada primijeti koliko je važnu ulogu u odrastanju i formiranju brojnih virovitičkih generacija odigrao klub hrvatske mladeži Vanadis. Djelovao od 1995. do 2005. godine i našim mladima svakodnevno nudio brojne sadržaje s obzirom na to da su u okviru njega djelovale mnoge kulturno-društvene sekcije. O tome smo razgovarali s Marijanom Validžićem, virovitičkim DJ-om poznatim pod nadimkom Smiley, koji je u Vanadisu svojim odabirom glazbe educirao mlade, ali i cijelo vrijeme bio prisutan, odnosno sudjelovao u drugim aktivnostima kluba.
VIŠE OD DISKOTEKE
– Vanadis nije bio samo diskoteka. Ljudi to tako percipiraju zato što je disko bio najatraktivniji segment njegovog djelovanja. No, najvažnija djelatnost kluba je zapravo bila okupiti mlade u gradu, pružiti im kvalitetan sadržaj i dati priliku da se izraze kroz razne sekcije koje su djelovale pri njemu. Tako smo imali grupu novinara i sekciju fotografa čiji su članovi besplatno obilazili lokacije u našoj županiji, od Križnice do Jankovca. Imali smo također manekensku grupu u kojoj je karijeru započela Aleksandra Grdić, djelovali su i stolnotenisači, a jedno vrijeme smo organizirali i školu za DJ-e. Mladež Vanadisa brojila je oko 700 članova i svi oni su bili uključeni u svakodnevne aktivnosti kluba.
ZA SVE GENERACIJE
Mnogi sugrađani Vanadis pamte kao mjesto gdje se vikendom neumorno plesalo uz najnovije hitove i gdje su se razmjenjivale informacije o tome što se događa u svijetu glazbe. Taj najpopularniji segment rada ovog kluba u nekoliko rečenica nam je približio Marijan Validžić, koji se s užitkom sjeća tih dana.
– Disko program je bio petkom, subotom i nedjeljom. Ta tri dana su svojim sadržajima bila različita. Petak je bio namijenjen starijoj populaciji, subota je bila rezervirana za komercijalne sadržaje i mlade, a nedjelja je bila više relax – opuštanje na kraju vikenda. Vlado Perić i ja puštali smo glazbu i nismo se ograničavali žanrovima. Vrtjeli smo sve što je u to vrijeme bilo popularno, od Macarene i Scootera do Prodigyja, Nirvane i Metallice. Tada nije bilo interneta i YouTubea pa je mladima izlazak u disko bio jedina prilika da čuju novu glazbu, a naš je zadatak bio da im prezentiramo ono najbolje. Tako smo redovito pratili sve top liste, sve radijske emisije, odlazili u inozemstvo po ploče i kreirali program koji nije zaostajao za zagrebačkim klubovima ili klubovima nekih drugih većih sredina. (www.icv.hr, zv)
