Kada se ime Ivane Capan, ovih dana pojavilo u javnosti, u Panonskom drvnom centru kompetencija, do sada najznačajnijem realiziranom projektu Virovitičko-podravske županije, vrijednom gotovo 45 milijuna kuna, a za što su bespovratna EU sredstva iznosila 99 posto vrijednosti, koji je 2016. godine otvorio ministar Tomislav Tolušić, naglo se lice raširilo u osmijeh.
Naime, dr. sc. Ivana Capan, je viši znanstveni suradnik, a na Institutu „Ruđer Bošković“ radi od 2001. godine kada je na PMF-u diplomirala fiziku. Njena ideja je revolucionarna. Ona stvara detektore kojima će otkrivati nuklearne materijale koji mogu poslužiti za izradu “prljave bombe”. Takav detektor razvija se na Ruđeru, a na njegovom razvoju radi upravo Ivana Capan.
A koja je poveznica Ivane Capan i Panonskog drvnog centra kompetencija u Virovitici? Ivana Capan već više od pet godina surađuje s Virovitičko-podravskom županijom. Započela je kroz projekt „Panonski drvni centar kompetencija“, na kojemu je Institut Ruđer Bošković bio jedan od partnera. Kroz taj projekt započela su temeljna istraživanja na temu nanopremaza, tj. zaštitnih premaza za drvo koji se temelje na nanočesticama. Također, kroz projekt je nabavljena i oprema nužna za ta istraživanja, i istraživanja koja su tek pred nama. Cilj je još više se povezati s gospodarstvenicima preko PDCK-a, te ići u smjeru istraživanja i razvoja naprednih proizvoda. Trenutno imaju jedan zajednički projekt u prijavi (IRB, PDCK, Drvne konstrukcije), a novi projekt, koji će biti fokusiran na antibakterijska svojstva premaza, je u pripremi.
Ivana Capan (40) je danas voditeljica projekta E-SiCure, koji razvija detektor za kontrolu tereta u pomorskim lukama i otkrivanje posebnih nuklearnih materijala. Projekt je njena ideja.
– Mi smo predložili, napisali i pobijedili na natječaju. To je jedan od najvećih projekata iz NATO programa ‘Znanost za mir i sigurnost u Hrvatskoj’, a počeo je 20. rujna. 2016. Radimo na detektorima za kontrolu tereta u pomorskim lukama koji će otkrivati nuklearne materijale, poput uranija, polonija i sličnih – rekla je Capan, koja samo istraživanje temelji na modifikaciji širokopojasnog poluvodiča silicij karbida.
– Ideja je unaprijediti taj materijal i iskoristiti sva njegova fizikalna dobra svojstva te napraviti od njega efikasan detektor za detekciju specijalnog nuklearnog materijala. Svi projekti moraju imati krajnjeg korisnika, a u našem slučaju bi to bila Carinska uprava u Hrvatskoj. Ideja jednog neutronskog detektora je da se on koristi na granicama i u lukama za detekciju ako netko pokušava švercati nuklearni materijal. To nije detektor koji može detektirati gama ili x zračenje, nego on detektira neutrone koji dolaze iz specijalnog nuklearnog materijala koji se može iskoristiti za proizvodnju prljavih i nuklearnih bombi – rekla je Capan.
Inače, “prljava bomba” sastoji se od eksploziva koji je okružen radioaktivnim materijalom. Kad takva bomba eksplodira, radioaktivni materijal se rasprši u sitne čestice po površini te je kontaminira. “Prljava bomba” se razlikuje od nuklearne bombe jer nema udarnog vala i velikog razaranja, ne nastaje “gljiva” nakon eksplozije i nema toplinskog zračenja. Institut “Ruđer Bošković” je voditelj projekta vrijednog 400.000 eura, a zemlje partneri su Australija, Japan, Portugal i Slovenija. Capan smatra da je pri odabiru Instituta “Ruđer Bošković” bilo i geopolitičkih interesa. (www.24sata.hr, www.vpz.hr, foto: www.24sata.hr, pixsell.hr Matija Habljak)
