Iza sedam gora, iza sedam mora, u malo slavonsko selo podno Papuka dojahao vitez. Potražio je svoju voljenu u seoskoj školi gdje je radila kao učiteljica. Žustrim se korakom uputio prema učionici, a za njim pohitaše pedagoginja i ravnateljica vidjeti što se događa. Na njemu bijaše pravo viteško odijelo, oko njega teški oklop, na glavi sjajna kaciga, na rukama željezne rukavice. Otvara vrata, ulazi naglo, učenici u čudu stoje, učiteljica ustaje, on skida kacigu, ona ga prepoznaje i iznenađeno vrisne.

Mladić se spusti na koljena, pruži pred nju blistavi prsten i reče: „Draga moja, želiš li biti moja princeza i udati se za mene?“ Ona i dalje u nevjerici što vidi i čuje na tren zastane, a onda se glasno začuje: „Da!“ Gromoglasan pljesak ispuni učionicu. Od sreće i veselja padoše jedno drugom u zagrljaj popraćen još većim pljeskom. Život im bijaše ispunjen radošću i blagostanjem. I dalje su živjeli sretno do kraja života.

Ovo što ste pročitali nije još jedna bajka o vitezu i princezi, ovo se zaista dogodilo u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša. Mladić, Danijel Vujić, na ovaj je način isprosio ruku naše učiteljice Andreje Prelog.

Svi im čestitamo i želimo da im život zaista bude jedna lijepa bajka. (www.icv.hr, kk, foto: Tamara Prelog)