Bok, ja sam Suzy (2 god). Virovitičko sklonište za životinje moj je dom, jedini dom koji poznajem. Gotovo cijeli život sam ovdje. Prvih nekoliko mjeseci života ne želim se ni prisjećati, na meni su ostavili grozan trag. Zbog svega kroz što sam prošla, držim se po strani. Obožavam se maziti i osjetiti dodir tople ruke, ali često ostajem bez njega. Okružena sam psima koji su veći i jači od mene, ali i puno uporniji kako bi dobili pozornost bilo koga tko nas dođe pogledati, prošetati i pomaziti. Uvijek iz daljine promatram kako se bezbrižno igraju s ljudima. Prilaze im bez straha. A strah od odbijanja nešto je što me prati cijeli život, iskusila sam ga previše. Tek kada je zrak čist, uspijem skupiti hrabrosti i provjeriti je li ostalo vremena i za mene. Nevidljiva sam za većinu ljudi koji dođu odabrati nekoga od nas. Znam da bih trebala kao i drugi pokušati privući pozornost na sebe, no ne znam kako. Treba mi osoba koja će me razumjeti, hrabriti i uz koju ću se prvi put u svom životu osjećati sigurno.
Jesi li ti moja hrabrost?
(www.icv.hr, tekst i foto: Mirjana Lukačić)
[g-gallery gid=”420493″]
