Obilježava se Dan sv. Valentina
O kršćanskom mučeniku sv. Valentinu nedostaje nam pouzdanih povijesnih podataka. Današnji običaj slavljenja Valentinova kao dana zaljubljenih potječe od činjenice da se 14. veljače u antičkom Rimu slavio spomen na božicu Junonu. Ona je smatrana zaštitnicom braka i obitelji, pa su zbog istog datuma te osobine prenesene na sv. Valentina. Predaja kaže o njemu da je bio svećenik u Rimu u 3. stoljeću. Saznavši za njegovu mudrost car Julije II. pozvao ga je k sebi. Upitao ga je kako može živjeti u praznovjerju ako je mudar čovjek. Valentin mu je razložio kršćansku vjeru i gotovo ga nagovorio da postane kršćaninom. Međutim, car se bojao reakcije naroda pa je predao sveca gradskom prefektu. Ovaj ga je dao istući i odrubiti mu glavu.

Janica Kostelić osvojila zlato u skijaškoj kombinaciji
2002. godine Janica Kostelić osvojila je prvu hrvatsku medalju, i to zlatnu na Zimskim olimpijskim igrama u skijaškoj kombinaciji za žene u Salt Lake Cityu. Zimske olimpijske igre u Salt Lake Cityju bile su Janičin glavni cilj četverogodišnjeg olimpijskog intervala od 1998. – 2002., na kojima je gradila sve svoje treninge tijekom sezone 2001./2002. Bila je spremna riskirati Svjetski kup, kako bi se što bolje pripremila za “napad” prema Olimpu.Janica je stigla u Salt Lake City potpuno pripremljena, svježa i motivirana demonstrirajući izvrsnu formu u svom prvom treningu, koji joj je dao dodatnu snagu i optimizam za prve utrke. Točno prema prenatrpanom rasporedu i vremenskoj prognozi donesena je odluka, da Janica ne će sudjelovati u spustu te da bi se trebala potpuno usredotočiti na kombinaciju, gdje su njene šanse za medalju bile najveće. To je bio uspjeh! Janica je osvojila zlatnu medalju s dvije odlične utrke u kombinacijskom slalomu u kojemu je bila prva i u fantastičnoj utrci u kombinacijskom spustu. To je bila prva medalja u povijesti hrvatskog skijanja i prva hrvatska medalja na Zimskim olimpijskim igrama.

Donesena odluka o povratku imena Dinamo
2000. godine skupština tadašnje NK Croatie tajnim glasovanjem donosi odluku o povratku imena Dinamo. Pod vodstvom Otta Barića 1997. godine ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka. U dva navrata 1998. i 1999. godine igra Ligu prvaka. Godine 1998. nakon pobjede nad Celticom u trećem pretkolu, u skupini s Ajaxom, Olympiakosom i Portom, Dinamo završava kao drugi iza Olympiacosa s 8 bodova, dvije pobjede i dva poraza. Godine 1999. u skupini s Manchester Unitedom, Olympiqueom iz Marseillea i Sturmom iz Graza završava kao posljednji s pobjedom i dva remija. U veljači 2000. godine na Valentinovo, nakon višegodišnje borbe navijača, vraća se ime Dinamo.

Srebrna medalja pripala Ivici Kosteliću na ZOI 2006.
2006. godine, četiri godine nakon uspjeha Janice Kostelić, prva muška hrvatska medalja na Zimskim olimpijskim igrama, i to srebrna, pripala je njezinom bratu Ivici Kosteliću u skijaškoj kombinaciji u Torinu. Skijaška sezona u Svjetskom kupu 2005./2006. je započela nešto lošije (dva 7. mjesta u slalomu), ali došavši na Olimpijske igre, Ivica je prštao od samopouzdanja sa snažnim motivom da ostvari svoj dugogodišnji san: Olimpijsku medalju! I uspio je. Na svom prvom pojavljivanju na stazi kombinacijskog spusta, te slaloma u dvije vožnje, nije kalkulirao: bio je 14. nakon spusta (zaostatak 2.08 sekundi), nakon prvog slaloma drugi iza Benjamina Raicha, te konačno nakon 2. slaloma ostao na drugom mjestu i osvojio srebrnu olimpijsku medalju (1. mjesto Ted Ligety, USA; 3. mjesto Reiner Schönfelder, AUT).

Ubijeni ljudi iz Al Caponeu protivničke gangsterske organizacije
Na Valentinovo 1929. godine dogodio se u Chicagu krvavi masakr u kojem su ubijeni ljudi iz Al Caponeu protivničke gangsterske organizacije. Naime, bilo je to vrijeme kad je Chicagom vladao Al Capone kao car kriminala. Vodio je kockarnice, javne kuće i krijumčario alkohol (bilo je to doba prohibicije). Bogatstvo mu se procjenjivalo na 60 milijuna dolara. Jedini suparnik njegovoj talijanskoj gangsterskoj organizaciji bila je irska mafija pod vodstvom Georgea ‘Bugs’ Morana. Upravo su Moranovi suradnici ubijeni u današnjem masakru, pa se pretpostavlja da je bila riječ o Al Caponovom širenju teritorija. Ubojstva su ipak ostala misterij i do danas se ne zna tko je točno ispucao rafale u žrtve postrojene pred zidom. Jedini preživjeli (s 22 rane od metaka!) na pitanje tko ga je upucao odgovorio je “Nitko me nije upucao.” Ubrzo je umro u bolnici, a njegovo odbijanje svjedočenja ostavilo je policiju bez konkretnog traga.

(www.icv.hr)