Hrvatska grupa Riva pobjedila na Eurosongu
Na današnji je dan zadarska grupa Riva pobijedila na natjecanju za pjesmu Eurovizije – Eurosongu 1989. godine. Natjecanje je održano u švicarskom gradu Lausanni na Ženevskom jezeru. Zaslužna za to što je Švicarska dobila domaćinstvo bila je Céline Dion, koja je prethodne godine pobijedila u Dublinu u Irskoj predstavljajući Švicarsku. Grupa Riva pobijedila je s pjesmom “Rock me”, osvojivši 137 bodova. Druga u poretku bila je Velika Britanija sa 130 bodova. Za Italiju je nastupila slavna Anna Oxa s pjesmom “Avrei voluto”, no dobila je samo 56 bodova i završila na 9. mjestu. Zanimljivo je da je grupa Riva nastupala zadnja na natjecanju, a dobila je maksimalni broj bodova (12) od četiri zemlje (Izraela, Turske, Irske i Velike Britanije). Jugoslavija je svoju dvanaesticu dala Švedskoj. Za pjesmu “Rock me” glazbu je komponirao Rajko Dujmić, a tekst je napisao Stevo Cvikić. Glavni vokal grupe Riva bila je pjevačica Emilija Kokić, a ostali članovi grupe bili su Dalibor Musap, Nenad Nakić, Zvonimir Zrilić i Boško Colić.

Eiffelov toranj otvoren za javnost
Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889. godine za javnost je otvoren Eiffelov toranj. Vrhunska turistička atrakcija sastavljena od 18.038 komada željeza spojenih s pola milijuna zakovica bila je zamišljena kao svečani ulaz na Svjetsku izložbu kojom se obilježavala 100. godišnjica Francuske revolucije. Kada je sagrađen toranj je naišao na velik otpor javnosti pa je tako novelist Guy de Maupassant redovito jeo u restoranu na tornju, jer je to bilo jedino mjesto u Parizu odakle ga sigurno neće vidjeti. Eiffel je u početku imao dozvolu prema kojoj je toranj smio stajati 20 godina, ali kako se kasnije pokazao vrlo iskoristivim u komunikacijske svrhe, dopušteno je da ostane i nakon isteka dozvole te je polako postao nezamjenjivim dijelom pariške i svjetske kulturne svakodnevice.

Uvedena poštanska marka
Na današnji dan1840. godinr, prvi put u povijesti, puštena je u promet marka kao sredstvo plaćanja poštanskih usluga u Velikoj Britaniji. Nekada je poštar, donoseći pismo, morao naplaćivati poštansku pristojbu jer poštanskih maraka još nije bilo. Poput današnjih inkasatora za struju ili vodu poštari su sami izračunavali i naplaćivali poštarinu. Godine 1834. Englez Rowland Hill predložio je reformu poštanskih tarifa, želeći u prvome redu smanjenje poštarine i plaćanje poštanskih usluga unaprijed kupnjom marke koja bi se lijepila na svaku poštansku pošiljku.
Pojava prve poštanske marke izazvala je pravu revoluciju u poštanskoj službi u svijetu. Došlo je do unifikacije tarifa koje su se prije određivale prema udaljenosti od pošiljatelja do primatelja i, što je za poštu bilo još povoljnije, poštanske usluge počele su se plaćati unaprijed. Tu novost već idućih godina uvode i druge zemlje. Izgled marke kroz povijest često se mijenjao, kao i slika na njoj. Na prvoj poštanskoj marki u svijetu otisnut je lik engleske kraljice Viktorije. Danas su tu portreti državnika, znanstvenika, istraživača, prikazi važnih povijesnih događaja, krajolici, gradovi, biljke, životinje ili reprodukcije djela poznatih slikara. Usporedno s uvođenjem marke u poštanski promet razvila se i filatelija, skupljanje maraka u zbirke.

Eksplodirao njemački cepelin Hindenburg
Na današnji dan eksplodirao je njemački cepelin Hindenburg upravo kad se pokušavao usidriti na jarbol u gradu Lakehurstu u američkoj saveznoj državi New Jersey. Bio je to najveći zračni brod na svijetu, dužine 245 metara, volumena 200 milijuna litara. Četiri Daimler-Benzova dizelska motora od po 1200 konjskih snaga omogućavala su mu maksimalnu brzinu od čak 135 kilometara na sat. Sagradila ga je kompanija Zeppelin, koju je osnovao njemački grof Ferdinand von Zeppelin. Na posljednjem letu Hindenburg je poletio iz Frankfurta i za tri dana prešao je cijeli Atlantski ocean. Na brodu je bilo 97 osoba, od toga 36 putnika i 61 član posade. Došavši do Sjeverne Amerike preletjeli su preko Manhattana, što je izazvalo veliku senzaciju, i uputili se u pristanište u New Jerseyu. Spustili su užad koju su prihvatili radnici na zemlji nastojeći pričvrstiti brod za jarbol. Kad je brod privezan došlo je do požara, koji je ubrzo izazvao eksploziju. Zapaljivi plin vodik eksplodirao je i ostaci broda srušili su se na zemlju s visine od oko 90 metara. Poginulo je ukupno 36 ljudi. Do danas nije razjašnjeno što je točno uzrokovalo eksploziju. Postoje brojne popularne teorije o sabotaži, no neki smatraju da je nesreću jednostavno izazvao statički elektricitet ili udar groma, koji je zapalio plin u istjecanju. Snimljeni su brojni filmovi o događaju, zasnovani na različitim teorijama. Važno je napomenuti da su Nijemci bili prisiljeni kod Hindenburga koristiti lako zapaljivi plin vodik zbog toga što su Sjedinjene Američke Države zabranile izvoz helija. Plin helij, naime, nezapaljiv je i neizmjerno je sigurniji za upotrebu u zračnim brodovima, no SAD je bio jedini značajni svjetski proizvođač tog plina, pa ga Nijemci nisu imali od kamo nabaviti.

Otvoren Eurotunel
Britanska kraljica Elizabeta II. i francuski predsjednik François Mitterrand 1994. godine svečano su otvorili Eurotunel, željezničku trasu koja izravno povezuje Folkestone u engleskoj grofoviji Kent s francuskom obalom kod Calaisa. Tunel dužine 50 kilometara prolazi ispod La Manchea njegovim najužim dijelom. Sastoji se od 2 cijevi, a ima i treću koja je tu zbog sigurnosti te služi održavanju tunela. Suvremeni vlakovi koji prometuju na ovoj liniji putnike s jedne na drugu stranu prevezu za oko 35 minuta, dok se automobili i kamioni prevoze posebnim željezničkim vlakovima. Rokovi projekta Chanell-link zbog kompleksne izgradnje i visokih troškova bili višestruko probijeni. Kompanija Eurostar koja upravlja Eurotunelom združeno vlasništvo Francuske i Velike Britanije, a njeni putnički vlakovi imaju posebne sigurnosne sustave za slučaj havarije od kojih je najvažniji mogućnost podjele kompozicije na dva potpuno funkcionalna hermetički odvojena dijela. Uz sigurnost vlakovi nude udobnu i brzu vožnju, a kako putuju u dvije države, podržavaju tri sasvim različita sustava napajanja električnom energijom.

Rođen Orson Welles
1915. godine rođen je Orson Welles, američki redatelj, glumac, scenarist i producent. Kritičko priznanje za Wellesa povećalo se nakon njegove smrti. Smatra se jednim od najvažnijih dramskih umjetnika dvadesetog stoljeća, a 2002. u izboru Britanskog filmskog instituta proglašen je najvećim filmskim redateljem svih vremena.[1][2]

Na zao glas došao je svojom radio-dramom H.G. Wellsa Rat svjetova od 30. listopada 1938. kojom je izazvao masovnu paniku. Welles i njegovi biografi kasnije su tvrdili kako izlaže lakovjernost američke publike u strahu od Drugog svjetskog rata. Sredinom tridesetih su postale legenadarne adaptacije vudu Macbetha (sa postavom crnoputih glumaca) i alegorijskog Julija Cezara u newyorškom kazalištu. Welles je bio i priznati iluzionist, nastupajući u mnoštvu spektakala tijekom ratnih godina. Tijekom tih godina je kroz novinarstvo, radio i javne nastupe postao ozbiljni politički aktivist i komentator, blisko povezan s Franklinom D. Rooseveltom. 1941. godine napisao je, režirao, producirao i nastupio u Građaninu Kaneu, koji se u raznim anketama nalazi na prvom mjestu najboljih filmova svih vremena. Građanin Kane je jedini Wellesov film za kojeg je našao sredstava i nad kojim je imao potpunu kontrolu do konačne verzije, dok će ostatak njegove karijere obilježiti manjak sredstava, nekompetentno upletanje studija i loša sreća.

(www.icv.hr, Foto:Wikipedija)