Dvojica “Virovitičana u duši”, ne samo po djetinjstvu, već i drugim poveznicama, Branislav Glumac, književnik s više od 40 objavljenih djela te Vinko Brešić, umirovljeni sveučilišni profesor, književni povjesničar i autor više od dvadeset znanstveno-stručnih knjiga, otvorili su sinoć (utorak) Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica.
Na književnoj večeri simboličnog naziva “Domaćin u gostima” u ugodnom, prijateljskom tonu predstavili su publici svoje knjige: Branislav Glumac “Drvo djetinjstva, drvosječa nisam” u kojoj autobiografski bilježi svoja prva sjećanja, sve do svoje 14 godine koje je proveo u Virovitici, a Vinko Brešić (inače virovitički zet, op.a.) “Ivana & Tadija” u kojoj je razmatrao život, djelo i suvremeništvo Ivane Brlić-Mažuranić i Dragutina Tadijanovića, a koji su od 1905. do 1938. godine “dijelili doba” u Slavonskom Brodu.
Pozdravljajući istovremeno i goste i domaćine ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici Robert Fritz najavio je program Mjeseca hrvatske knjige.
– Kada govorimo o pričanju i pripovijedanju, okosnicama ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige, moramo naglasiti utjecaj koji priče imaju na emocionalni razvoj kod djece, na njihove kognitivne i socijalne vještine, ali i na nas odrasle. Tim povodom predstavljamo večerašnje goste/domaćine, podsjećajući se na 150. obljetnicu rođenja Ivane Brlić-Mažuranić, ali i jednu zanimljivu priču vezanu uz Branislava Glumca – rekao je ravnatelj Robert Fritz i objasnio kako izvjesna priča govori da je jedan dječak, “mladi Glumac krao željezo po Virovitici”.
DAMA I BARD
“Odrastao” Glumac ispravio ga je rekavši kako je istina da je kao dijete krao željezo, ali s opravdanim ciljem – zaraditi za izlet. Smijehom je tako počela posebna književna večer u kojoj su majstori riječi i stila s bogatim osobnim i profesionalnim iskustvom izmjenjivali međusobne uloge pripovjedača, moderatora, analitičara, uživajući u prijateljskom razgovoru, predstavljajući vrijedna djela jedno drugog publici, a u čemu je jednako uživala i publika.
Profesor Brešić objasnio je kako je Slavonski Brod već dao obol Ivani Brlić-Mažuranić te da su dosad objavljene tri knjige iz njene rukopisne ostavštine. Ova, s kojom se predstavlja u Virovitici, donosi paralelu doba koje su dijelili Ivana Brlić-Mažuranić i Dragutin Tadijanović, s kojim je Brešić prijateljevao sve do njegove smrti, pa je bilo više riječi o tome je li se ikada ovo dvoje bezvremenih hrvatskih književnika srelo, o stilovima života koji su vodili; jedna poznata i uspješna majka, dama i književnica te tada jedan student koji je samo želio postati – gospodin.
Bilo je riječi o njihovim djelima, životima, željama, a sve ukoričeno sa željom da se velikani “nađu” na stranicama iste knjige.
– Nakon velikog simpozija kojim smo u travnju ove godine dali obol radu i djelu Ivane Brlić-Mažuranić, još uvijek najpoznatije i hrvatske književnice, a u povodu i 150. obljetnice njenog rođenja, na nagovor prijatelja sastavio sam ovu knjigu koja donosi kolekciju tekstova koja je podijeljena na dva dijela, jedan za Ivanu, drugi za Tadiju. Zašto i Tadija? Zato što je on drugo veliko ime mojeg drugog zavičaja, Slavonskog Broda.
Gledamo ga kao svojevrsni zaštitni znak Rastušja, Slavonskog Broda i kao barda hrvatske lirike 20. stoljeća – rekao je Vinko Brešić, dodavši kako knjiga sadrži i njegove tekstove, a koji donose njegove uspomene, presjeke sjećanja na mladost.
O mladosti, Virovitici, sjećanjima, ljudima i osjećajima govorio je Branislav Glumac, o tome kako ga uvijek kad ulazi u ovaj grad, nešto “štrecne”, što zbog uspomena, što zbog odjeka na njegovu nutrinu koju mu danas stvara grad njegova djetinjstva. Zašto je “nenormalan”, što se dogodilo “njegovoj Zagrepčanki” koja mu je obilježila cijelo jedno stvaralačko razdoblje i kako je ukrao prvi poljubac jednoj djevojci plave, mirisne kose u Virovitici, ispričao je publici.
Za “Drvo djetinjstva…” kaže kako donosi izbor stvarnih događaja, ljudi i okolnosti koji su obilježili vrijeme provedeno u Virovitici, uspoređujući Krležino “Djetinjstvo u Agramu” s ovim autobiografskim zapisom svojih sjećanja, a s kojima povezuje i inventuru vlastitog života u dobu koje naziva četvrtom velikom preprekom, preponom koju upravo preskače, zlatnim godinama.
– Ovu knjigu jako volim, topla je i nježna, u njoj sam trebao samo iskoristiti svoju memoriju koja je još uvijek donekle svježa… Činjenice koje sam povadio pretvarale su se pritom same u rečenice. Napisao sam je u mjesec dana na obali rijeke Kupe i nisam je dirao, nisam ništa intervenirao u rukopis nakon što sam je završio. U njoj su navedeni stvarni ljudi i događaji, imena i prezimena, uspomene koje su me obilježile i definirale – rekao je Branislav Glumac, dotaknuvši se svog stvaralaštvau gotovo svim književnim stilovima i formama, ljubavi kao okosnici i pokretaču života. Poručio je kako ostaje pri rečenici izrečenoj u jednom intervjuu; da bi svakom djetetu poklonio – dvorište, čudesan dar svačijeg djetinjstva.
Mjesec hrvatske knjige nastavlja se pričama, pa se od jučer (utorak) do petka, 18. listopada, u Knjižnici održavaju pripovjedaonice i eko radionice, PUB kviz te drugi sadržaji koji će podsjetiti i djecu i odrasle na važnost priče i njenog utjecaja na naš unutarnji, ali i svakodnevni život.
(icv.hr, mlo)
