Godine 1990. već je počela borba za slobodnu Hrvatsku, prvo ona neodigrana utakmica Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja gdje se ‘sport počeo boriti’ za Domovinu, a potom listopad iste godine i dva događaja koja će Hrvatska vječno pamtiti. Naime, 16. listopada je vraćen spomenik bana Josipa Jelačića na glavni zagrebački trg, a prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman u dugom i nadahnutom govoru popratio je povratak spomenika na glavni trg glavnog grada svih Hrvata, a taj iznimni događaj na ulice je izveo više od sto tisuća ljudi među kojima je bio i Orahovčanin Tomislav Pernar.
-Išlo je nas dosta iz Orahovice taj dan u Zagreb jer znali smo da je to početak borbe za Hrvatsku. Ne mogu riječima niti opisati što je to za nas značilo, počeli smo tada slobodno hrvatski disati i znali smo da imamo svoju Hrvatsku. Toliko ljudi, toliko emocija i taj govor predsjednika Tuđmana je bio poseban, svi smo se divili i radovali tom spomeniku i svi ga željeli dodirnuti. Bilo je doista veličanstveno – prisjeća se Tomislav Pernar.
Kaže kako je poslije tog događaja većina njegovih prijatelja otišla natrag za Orahovicu, no on nije želio jer sljedeći dan, 17. listopada bio je još jedan veliki dan za Hrvatsku – utakmica Hrvatska – SAD.
-Nogomet volim od malih nogu, igrao sam ga, uživao, a naravno veliki sam navijač Dinama kroz koji smo uvijek gajili i promovirali taj naš neuništivi hrvatski duh. Kada sam saznao vrijeme utakmice, rekao sam svojim prijateljima da ću ja ostati u Zagrebu. Tako je i bilo, oni su otišli, a ja sam prespavao kod rodbine jer nisam ni pomislio ne pogledati prvu utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije, to je bilo ostvarenje sna – kaže Pernar.
Ta utakmica je bila više od nogometa i sporta, naglašava Tomislav i prisjeća se svake minute.
-Nevjerojatan je osjećaj bio hodati do Maksimira, pričati sa svim tim ljudima, tu je bilo toliko domoljublja i zajedništva u svima, jednostavno neopisivo. Kada sam došao na stadion i vidio sve te hrvatske zastave, kada su se počele puštati hrvatske pjesme, srce je zaigralo i bilo prepuno. Maksimir je bio prepun, što se kaže čačkalica nije više stala, a ja sam bio toliko ponosan što sam i ja tu u pisanju hrvatske povijesti – nastavlja Pernar.
Posebno ističe 29. minutu utakmice.
-Mlinka (Marko Mlinarić) je sjajno asistirao i Aljoša Asanović zabio, prvi pogodak za našu Hrvatsku, cijeli stadion je skočio, vikalo se, vrištalo, skakalo, dizalo ruke pa Hrvatska je zabila pogodak. A onda i 33. minuta, Tarzan (Ivan Cvjetković) se sjurio i zabio za 2:0. Kakvo je to veselje bilo. Završilo je 2:1 za nas, a na stadionu i oko stadiona smo ostali još dugo nakon utakmice, nitko nije želio otići kući. Bilo je to nezaboravno i sada kada se prisjećam tih dana, kao da je bilo jučer – zaključuje Tomislav Pernar.
Pernar je, ističe, prije dvije godine dobio ponudu da proda ulaznicu s te utakmice koju čuva u originalu.
-Gledao sam po internetu koliko bi cijena takve ulaznice bila, tada negdje oko 2.000 kuna, danas je to još vrijednije, ali za mene je ta ulaznica neprocjenjiva, nikada ju ne bih prodao, to je vječna uspomena – zaključio je Pernar.
(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)