Godina 1228. prvi puta se u povijesti spominje Orahovica pod imenom Rahica ili Raholcza, a malo ljudi zna da se uz Orahovicu od Straina usko povezivalo i ime sela Jošava. Naime, 1281. pri ponovnoj ophodnji međa vlastelinstva Osuvak, spominju se susjedne zemlje Orahovica (Ruhocha) i Jošava (Ylsua), kojima je vlasnik “magister Acho”.
Acho je bio sin velikaša Pavla od roda Geregye. Između dva svjetska rata, područje Orahovice nije imalo svoju teritorijalnu upravnu vlast, već je jedan dio pripadao pod kotar Slatina, a ostali dijelovi pod kotar Našice i Donji Miholjac. Ukidanjem kotareva 1962. godine ustrojena je općina Orahovica od dijela naselja bivših općina teritorija kotara Orahovice.
Godine 1997. Orahovica dobiva status grada te gradsko područje čini još dvanaest: Bijeljevina Orahovička, Dolci, Donja Pištana, Duzluk, Gornja Pištana, Karlovac Feričanački, Kokočak, Magadinovac, Nova Jošava, Stara Jošava i Šumeđe, s ukupno 5.304 stanovnika. Upravo ta dva prigradska naselja, Nova i Stara Jošava danas imaju veliko povijesno bogatstvo, a Nova Jošava danas je po broju stanovnika nešto manja.
Novu Jošavu mnogi su htjeli istražiti, u planu je bila i knjiga koju su planirali napraviti danas nažalost pokojni mještani ovog sela, Ivan Grgurić i Petar Čačinović, a možda tim tragom netko nekada i nastavi, barem u njihovu čast.
Danas, 15. listopada Nova Jošava slavi svoj dan, odnosno dan svoje zaštitnice svete Terezije Avilske. Kako Novojošavčani kažu, “na Tereziju” u selo dolaze svi, jer se kirvaj u selu ne propušta. To je način i razlog da se okupe stare ekipe, zagrle prijatelji koji su nekada kao dječica trčkarali sokacima, obiđe se mjesno groblje i prisjeti djedova i baka, a naravno, uvijek se dobro pojede i popije. Kirvaji su uz blagdane ostali jedini način kako se okupiti, prisjetiti lijepih dana.
-Nekada su na Tereziju bile zabave, redovno je u kuće dolazio poznati “cigan Tošo” i svirao svima na kućnom pragu. Bila su to lijepa vremena, svi su bili nekako opušteniji, veseliji i srdačniji. Danas je to potpuno drugačije, kao da silom moraju imati kirvaj u kući – kažu oni najstariji mještani ovog orahovačkog prigradskog naselja.
No, ipak, ljudi sa sela u sebi nose poseban žar i imaju taj štih zajedničkog druženja pa se u selu i dalje rado svi pronalaze baš “na Tereziju”, prvo svi na svetu misu u kapelicu svete Terezije u srcu naselja, pa onda onako “kako je red”: Prvo se kucne čaišicom domaće rakije svježe pečene, pa juha, domaća kokošja od koke iz vlastitog dvorišta naravno, pa kuhano meso i sos od paradajza, sarma i na kraju pečenje uz najčešće kupusnu salatu. U novije vrijeme tu su i francuske i druge salate, a poslije zdravica domaćim vinom. Kirvaji su uvijek kirvaji, a Nova Jošava je selo koje je uvijek čuvao običaje i tako će biti dok je sela, dok je ljudi…
(www.icv.hr, vg)