Odjeci Eurovizije na školskim hodnicima: Podrška binarnosti nasuprot ograničavanju gledateljstva

Eurovizija je prvi put održana 1956. godine i od tada je tema o kojoj se govori diljem svijeta, a tako je i ove godine, u kojoj je ovaj glazbeni spektakl bio pravi specijal po raznolikost nastupa, pjesama i tema koje su svoje mjesto našle na toj velikoj pozornici.

Predstavnik Hrvatske bio je Baby Lasagna (Marko Purišić) koji je svojom pjesmom „Rim Tim Tagi Dim“ osvojio ne samo drugo mjesto, već i mnogobrojna srca gledatelja te zahvaljujući društvenim mrežama postao planetarno poznat. Tekst pjesme, sada već dobro znan, pokušava dočarati ljubav prema rodnome selu kojeg mladić napušta u potrazi za boljim životom.

Za razliku od Hrvatske, koja se predstavila tradicijskim simbolima, ostale države su pripremile nešto potpuno drugačije. Irska i Švicarska, koja je ujedno i pobjednik ovogodišnje Eurovizije, upoznale su ljude s pojmom nebinarnosti, odnosno oslovljavanje samoga sebe u srednjem rodu (oni). Mnogim ljudima se dopala do tada nepoznata tema, a ostali su na to gledali kao satiru koja je obezvrijedila samu zamisao Eurovizije.

OPREZNO S GLEDANJEM
Gledajući očima katolika Eurovizija je ove godine bila u najmanju ruku neprihvatljiva. Poruka i ideja koju je Irska htjela poslati svijetu je razočaravajuća. I sami smo komentirali kako je upravo zbog njihovog, ali i sličnih nastupa prije same Eurovizije trebalo biti prikazano upozorenje da sadržaj nije za djecu mlađu od 12 godina. U današnjem svijetu „popularan“ je idealizam zbog kojega mnoge teme koje se ne bi trebale normalizirati, postaju glavna tema diljem svijeta, a ponajviše među mlađim generacijama koje traže idole na potpuno pogrešnim mjestima.

Eurovizija je oduvijek promovirala jedinstvo u različitosti i ideju da glazba spaja ljude, no ove godine bila je drugačija od svih ranijih. Razgovarajući s roditeljima, djedovima i bakama možemo saznati kako je prije nekoliko desetljeća Eurovizija bila hit događaj koji su svi jedva čekali vidjeti i čuti, te kako je od strane izvođača bila shvaćena ozbiljno (kvalitetno osmišljena poruka pjesme, dugoročne pripreme, pravedno glasanje vođeno uzrečicom „Neka bolji pobijedi“ ). Izvođači pjesama bili su elegantno odjeveni, a pjesme su imale mirniji ton i bile univerzalno lijepe jer su bile ispjevane s emocijama.

Moda tadašnje Eurovizije i Eurovizije danas je drastično drugačija, baš kao i pjesme koje se izvode, a o izboru najbolje odlučuje puno interesa koji često nemaju veze s glazbom. Nakon nastupa koje smo vidjeli ove godine, možemo samo zaključiti kako ne možemo niti naslutiti što će se iduće godine u ovo vrijeme reproducirati u našim domovima, na radijima i društvenim mrežama u novoj verziji ovog poznatog europskog glazbenog spektakla.
Do budećeg hita ili groteske, dakle, možemo samo čekati.

Ovaj članak dio je specijalnog izdanja Virovitičkog lista koji je posvećen maturantima gdje su oni kreirali naslovnu stranicu i deset ključnih stranica na kojima se inače nalazi rubrika “Aktualno”.

(icv.hr, Elena Glavica, foto YouTube)

 

PROMO

Povezane vijesti

Skip to content