Legionarska bolest, izazvana gram-negativnim bakterijama Legionella spp., postaje tema sve većeg interesa. Ove bakterije prirodno se nalaze u slatkovodnim okruženjima širom svijeta, ali postaju opasne kada se udahnu kao aerosol.
Priča o legionarskoj bolesti započinje 1976. godine kada je identificirana nakon velike epidemije u hotelu u Philadelphiji, SAD. Umirovljeni američki vojnici, sudionici skupa, postali su prve žrtve ove tajanstvene bolesti. Od tada, slučajevi i epidemije prijavljeni su diljem Europe, često povezani s hotelima i turističkim smještajima.
Simptomi i tijek bolesti
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) upozorava da legionarska bolest nema specifične kliničke značajke koje bi je jasno razlikovale od drugih vrsta upale pluća. Simptomi se obično pojavljuju između dva i deset dana nakon zaražavanja, najčešće pet do šest dana.
Početni simptomi legionarske bolesti uključuju suhi kašalj, vrućicu, glavobolju i ponekad proljev. Većina oboljelih razvija upalu pluća. Osobe starije od 50 godina, osobito muškarci, imaju veći rizik od obolijevanja. Ako se dijagnoza postavi rano, bolest se učinkovito liječi antibioticima.
Slučajevi legionarske bolesti češće su prijavljeni kod starijih osoba i muškaraca. Ishod bolesti može biti smrtan, posebno kod osoba slabijeg zdravstvenog stanja. Smrtnost iznosi između 5 i 15%, a pušači su u većem riziku nego nepušači.
Legionella može uzrokovati i blažu bolest poznatu kao Pontijačna groznica, sa simptomima sličnim gripi, uključujući groznicu, slabost, glavobolju i bolove u mišićima. Smrtni slučajevi nisu zabilježeni, a pretpostavlja se da je učestalost ove bolesti veća nego legionarske bolesti.
Kako dolazi do zaraze?
Ljudi se zaraze udisanjem zraka koji sadrži male kapljice vode (aerosol) s bakterijama Legionella, najčešće pri tuširanju, u bazenima s pjenom, te širenjem aerosola iz rashladnih tornjeva velikih vodenih sustava. Bakterija se ne prenosi s čovjeka na čovjeka niti kućnim klimatizacijskim sustavima (split sustavi). Vrlo rijetko zaraza može nastati putem prirodnih voda (rijeke, jezera) ili vlažne zemlje.
HZJZ naglašava važnost prevencije kroz redovite provjere i kontrolu prisutnosti bakterije Legionella u sustavima koji proizvode aerosole. Ključne zaštitne mjere uključuju redovito održavanje i dezinfekciju vodovodnih sustava, kao što su sustavi potrošne vode, rashladni tornjevi, hidromasažne kade i ukrasne fontane. Također, važna je kontrola temperature vode, pri čemu se temperatura sustava s hladnom vodom održava ispod 20°C, a sustava s toplom vodom iznad 50°C kako bi se spriječio rast bakterija.
Osiguravanje pravilnog protoka i cirkulacije vode smanjuje rizik od stagnacije, a redovito čišćenje i dezinfekcija filtera i cijevi u klimatizacijskim sustavima, posebno onih koji koriste vodu za hlađenje ili ovlaživanje zraka, dodatno smanjuje rizik. Sustavi opskrbe i distribucije potrošne vode koji dulje vrijeme nisu u upotrebi trebaju se prije ponovnog korištenja dezinficirati. Primjena ovih mjera ključna je za sprječavanje izbijanja legionarske bolesti i zaštitu javnog zdravlja. HZJZ kontinuirano prati situaciju i pruža smjernice za sigurnost građana.
(icv.hr, HZJZ)