Isus je za nas pobijedio smrt i da svaki koji u njega vjeruje, ne propada nego ima vječni život. Mi imamo budućnost, upravo sjajnu budućnost. Bog nam je u Isusu uskrslom dao budućnost i nadu. To je temelj naše uskrsne radosti. Kakav bi to Bog bio Otac naš da nas nije uskrsnućem Kristovim, radi čega se on i rodio kao čovjek, dao vječnu budućnost. Bog se ne da nadvladati ni od koga, a najmanje od smrti. Zato se u uskrsnoj noći obnavljaju krsna obećanja. Krštenjem smo sklopili savez s Bogom: Gospodin nam je na Veliki četvrtak ostavio prije svoje smrti ostavštinu. Isus nam nakon smrti nije mogao ništa ostaviti jer ništa nije ni imao. Ali ostavio nam je ono najvrjednije – sebe samoga. Kad nam umre netko mio iz obitelji, najradije bismo da ipak ostane živ među nama. No, to ipak nije moguće. Ono što ljudima nije moguće, Isusu je bilo moguće, da ostane živ među nama pod prilikom sakramenata, a naročito pod prilikom tajne kruha i vina. Krist nije umro da bi od nas otišao kako to odlaze naši mili i dragi.
On je novim uskrslim životom ostao među nama kao naš nevidljivi suputnik i supatnik. Zato smrt Kristova nije tragedija nego početak jednoga novoga života nakon uskrsa s nama. Zato se veselimo, što smijemo Bogu u Isusu Kristu pripadati, njega slijediti i prispjeti u vječni život. Uskrsnuće je prasak novoga stvaranja koji otvara novu dimenziju stvorenja. Po Isusu Kristu, Riječi Očevoj, stvaran je stari Adamov svijet, a sada po Riječi Božjoj koja je došla na svijet stvara se novi svijet koji počinje njegovim uskrsnućem. On je zato i došao na svijet. Zbog toga je moguća prava radost kojoj nema kraja i koju dijelimo sa svima! Uskrs je Isusovo životno ostvarenje koje on nudi svakom čovjeku na sudjelovanje. Zato sv. Pavao kaže da su krštenici suuskrsli u Kristu.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)