Mi smo ljudi gledanja. Više vremena provedemo za svim oblicima tehnologije negoli se osvrćemo oko sebe. Olako prihvaćamo virtualnu stvarnost. Lakovjerni smo režiranim vijestima. Spremni smo staviti na vagu ono što je snaga života. Brzo pokleknemo pred poluinformacijama. Podložni smo teorijama koji se nikako ne mogu dokazati i stavljamo ih u područje znanstvenosti. Metodologije kojima smo obasuti nikako ne donose napredak, one opravdavaju osobne stavove onih koji sebe izdvajaju kao znanstvenike. Takvima je vjera u Krista samo legenda, a njihove teorije su izvor znanosti. Doista moraš biti veliki vjernik kako bi vjerovao teorijama.
Da vjera u uskrsnuće nije bila neko olako shvaćanje, dokaz nam je Toma iz Evanđelja. Iako nije bio prisutan pri prvom ukazanju pa je tražio jasne dokaze da je Isus živ. Osobno se želio uvjeriti. Nije htio svoj život temeljiti na teorijama, na nečijim tuđim iskustvima i riječima. Svi u životu prolazimo ovakav stav. Neprilike života nas poljuljaju, tad nam se čini kao da smo bez vjere. Mučimo se, propitujemo, sumnjamo. Tražimo jasne odgovore. Prolazimo procese od tuge i zbunjenosti do izgubljenosti. Slični smo Tomi u svojim brigama, strahovima, tjeskobama. Izražavamo nepovjerenje u Božju prisutnost u našemu životu. Vjernik malo-pomalo poput Tome dolazi do Isusove istine, do stvarnosti njegove uskrsne pobjede koja polako otapa led naše šokiranosti i tuge. A Isus, on uvijek dolazi i prolazi kroz zatvorena vrata našeg nevjernog srca i uporno govori: „Mir tebi!“
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)