Ubod stršljena, razrezana šaka, nedostatak tablete “za šećer”, bol u prsima, “ukliještena leđa” – sve to i puno više samo su neki od razloga zbog kojih dnevno “hitna” u okviru Opće bolnice Virovitica, odnosno OHBP-a (Objedinjeni hitni bolnički prijam, op.a.) ima puno posla. 

Prve “hitnjake”, djelatnike Zavoda za hitnu medicinu VPŽ, koji s vozilima i timom odlaze na prometne nesreće, nezgode, dolaze u dom ili na radno mjesto, navikli smo viđati na terenu, a ekipu “bolničkih hitnjaka” viđamo onog trena kada nas ili vozilo Zavoda doveze do njih ili smo na njih upućeni od strane naših obiteljskih liječnika, odnosno, kada i sami procijenimo da nam nije dobro i “idemo na hitnu”. 

Na godišnjoj razini djelatnici OHBP-a tako imaju između 22 i 28 tisuća pacijenata, a dnevno i do 90. Dr. Miša Benjek, voditelj Odjela, ujedno i pomoćnik ravnatelja Opće bolnice Virovitica, kaže kako je riječ o odjelu koji je otvoren svima 24 sata dnevno, iako se velika većina intervencija i usluga koje na godišnjoj razini pruže mogla provesti i na razini primarne zdravstvene zaštite. 

– S obzirom na brzinu kojom se ovdje dobivaju dijagnostičke pretrage, odnosno nalaz krvi,  rendgena, ultrazvuka, ljudi se često opredijele da dođu kod nas i ovdje zatraže cjelovitu uslugu. Mi ne odbijamo nikoga i uvijek se posvećujemo pacijentu, neovisno je li pacijent došao s hitnom pomoći Zavoda (tim 1 ili 2) ili je upućen od liječnika opće medicine, s uputnicom C2 (pregled i cjelovita obrada) ili, kao što velik broj pacijenata dolazi, bez uputnice, sami.

Velik broj nehitnih pacijenata vremenski opterećuju službu, budući da su s ozbirom na njihovu zdravstvenu potrebu pomoć mogli potražiti i kod svog liječnika opće medicine, odnosno nekoga u zamjeni, ali nisu mogli čekati. 

Zato nam je važno da kao medicinski stručnjaci educiramo pacijente da pravodobno sami prepoznaju svoje stanje i procijene je li riječ o hitnoj situaciji ili za nju ipak mogu sačekati svog liječnika primarca. U svakom slučaju, mi smo im ovdje na raspolaganju – ističe dr. Benjek.

VISOKA RAZINA STRESA I ODGOVORNOSTI 

Sustav hitne pomoći obilježen je premalim brojem liječnika, s obzirom na velik priljev i potrebe pacijenata.  U Općoj bolnici Virovitica pacijentima je na usluzi 28 medicinskih sestara i tehničara i tek jedan liječnik specijalist hitne medicine. Kako bi se svima osigurala kvalitetna medicinska skrb, s pacijentima rade i liječnici iz sekundarne zdravstvene zaštite, uz nadzor starijih liječnika, kao i specijalizanti drugih grana medicine koji u hitnoj sudjeluju u skladu s mogućnostima u svojim primarnim odjelima i obavezama na klinikama. 

Iako bolnica godinama raspisuje specijalizaciju za ovu granu medicine, zbog visoke razine stresa i odgovornosti koju donosi na dnevnoj bazi, još uvijek nema dovoljno zainteresiranih mladih liječnika koji bi se za nju trajno opredijelili, kaže ravnatelj bolnice Dinko Blažević.

Brojke kažu kako se od 3362 specijalizanta u različitim granama medicine u Hrvatskoj samo 82 liječnika odlučilo za – hitnu medicinu. 

-To je jedna specifična i teška specijalizacija, koju i sami liječnici i medicinske sestre i tehničari smatraju vrlo stresnom. Mnogi mladi doktori rad u OHBP-u, s hitnim pacijentima, prolaze u početku svoje specijalizacije i već tada postaju svjesni kako tu službu ne bi mogli raditi cijeli svoj život. Naša bolnica ima slobodne četiri specijalizacije za hitnu medicinu, ali za njih nema zainteresiranih liječnika – kaže D. Blažević.  

Problem motivacije za rad u hitnoj službi trebala bi riješiti najavljena reforma zdravstva, prema kojoj bi liječnik koji i završi specijalizaciju za ovu granu medicine mogao tijekom života otići s ovog radnog mjesta nakon što osjeti da je na njemu dao svoj maksimum, zaključuje dr. Miša Benjek. 

-U ovom trenu hitna medicina je nepoželjna specijalizacija zbog razine stresa koju donosi kroz svakodnevni rad, kao i zbog sindroma pregorijevanja, koji osobu iscrpi i samim tim onemogućuje joj kvalitetan rad na sebi, a samim tim i pružanja maksimalne brige pacijentima.

Struka je mišljenja kako bi specijalisti hitne medicine ovaj posao mogli raditi do određenih godina, a onda bi im se trebalo omogućiti premještaj na srodne odjele, poput intenzivne njege, kirurške ili inernističke službe, u kojoj će jedan liječnik, kad navrši određene godine u hitnoj, ondje moći dati puno više nego ostankom u ovoj službi.

Trenutno je mišljenje i javnog mnijenja da bi svi zaposlenici u ovoj službi trebali biti adekvatno nagrađeni, konkretno putem benificiranog radnog staža, što je jedna od promjena kojoj se nadamo u okviru nove reforme i zakona koji bi uskoro trebali stupiti na snagu – ističe dr. Benjek.

(www.icv.hr, mlo)