Što je zajedničko crnoj misnici, grofici, rukom pisanom molitveniku i pozlaćenom kaležu? Svi oni imaju svoju priču, ali su i dio Samostanskog muzeja u okviru Župe sv. Roka u Virovitici, čije će blago, franjevci posjetiteljima predstaviti u petak, 26. siječnja, u okviru ovogodišnje Noći muzeja.

Samostanski muzej koji je otvoren prije 13 godina, zahvaljujući ljubavi tadašnjeg župnika fra Roberta Perišića prema liturgiji, povijesti i kulturi, danas je među rijetkima ove vrste na području Virovitičko-podravske županije, pa i šire. Franjevci na poseban način tako otvaraju novo poglavlje i vrata zainteresiranima, ispunjavajući temu ovogodišnje Noći muzeja s naglaskom na novoj publici.

ŠETNJA KROZ POVIJEST 

– Naš muzej i prostor u kojem je muzej smješten nudi veliko bogatstvo i pogled kroz povijest. Pokazuje ne samo identitet nas franjevaca, već i svih onih zbog kojih su franjevci i došli na ovo područje i na njemu su već stoljećima. Našim sugrađanima želimo približiti muzejske eksponate i sigurni smo da će im biti zanimljivo čuti i vidjeti nešto novo ili jednostavno na nov način moći interpretirati nešto što im je bilo već poznato. Želimo biti otvoreni za sve generacije i da im ovaj posjet bude samo prvi u nizu – kaže fra Krunoslav Albert, župni vikar.  

Bogat program počinje u 19.30 sati, za kada je predviđen prvi, kraći obilazak cjeline. Ona uključuje crkvu, koja je zapravo najveći povijesni izložak, s unikatnim drvenim kipovima, slikama, oltarima, potom sakristiju sa specifičnim namještajem i liturgijskim posuđem, zatim je na redu hodnik s kipovima i slikama, dok će sam pohod  završiti u Samostanskom muzeju.

U 20 sati u planu je program za djecu – vođenje po Samostanskom muzeju tijekom kojeg će mali posjetitelji kroz igru „tražilicu“ morati pronaći zagonetni predmet koji se nalazi u muzeju i potom biti nagrađeni.

S NARODOM VEĆ GOTOVO 800 GODINA 

Što se tiče velikog obilaska, odnosno vođenja, ono je u programu od 20 sati, kada će franjevci zainteresirane detaljno provesti kroz sve cjeline, s osobitim naglaskom na muzej.

– Muzej kroz eksponate govori o bogatoj povijesti ovoga kraja u koji su franjevci došli između 1242. i 1270. godine, zahvaljujući kraljici Mariji koja je u to vrijeme bila gospodarica Virovitičkog kraljevskog posjeda. Franjevci su u početku živjeli u drvenom samostanu, uz kojega je kasnije izgrađena također drvena crkva sv. Marije.

Crkva kakvu danas znamo počela se graditi tek 1746. godine, a dovršena je 1752. godine. Zanimljiva je činjenica da su Turci 1553. godine zauzeli Viroviticu i razorili samostan, no tadašnja crkva sv. Marije ostala je neoštećena. Kada su godinu dana kasnije htjeli i nju srušiti, stigla je kuga i omela ih u tom naumu, a mali broj vjernika koji je ostao na ovom prostoru dolazio je moliti Božju pomoć u bolesti te su se zavjetovali sv. Roku da će izgraditi novu, veliku crkvu ako im pomogne i zaštiti ih od kuge.

To se i dogodilo: kuga je iznenada prestala, pa su franjevci, koji su se za vrijeme okupacije Turaka preselili u jednu šumu u Dugom Selu Lukačkom, s prestankom opasnosti na zgarištu svog samostana počeli graditi privremeno boravište, a kasnije i crkvu, na mjestu na kojem danas stojimo – kratki hod kroz zanimljivu povijest omogućit će svim posjetiteljima župnik fra Ivica Jagodić.

RUHO, APOTEKARSKI PRIBOR, RIJETKE KNJIGE

Franjevci su živjeli u zajednici i sa zajednicom stoljećima, ne samo kao duhovnici, već i kao odgojitelji, prosvjetitelji, učitelji, osobito na području filozofije, umjetnosti, ali i medicine. Poznata je njihova povezanost s ljekarništvom u Virovitici. Sve to govore izloženi predmeti u muzeju koji se dijele u nekoliko cjelina: dio koji sadrži slike i kipove iz XVIII. I XIX. stoljeća, dio predmeta za svakodnevnu upotrebu – namještaj, satovi, apotekarski ormar s priborom, potom zbirka crkvenog posuđa i crkvenog ruha te izbor iz vrlo vrijedne knjižne i arhivske građe i sačuvane stare fotografije o franjevcima i gradu.

– Posjetitelji će imati prilike vidjeti i kako izgleda naša bogata knjižnica koja sadrži oko pet tisuća knjiga, među njima i vrijedne i rijetke knjige iz XVI., XVII. i XVIII. stoljeća kojima su se služili franjevci u svom djelovanju, iz područja medicine i ljekarništva, ali i iz propovjedništva, govorništva, teologije, prirodnih i društvenih znanosti.

U zbirci se nalazi i oko 190 djela starih hrvatskih knjiga do 1850. godine, kao i jedna inkunabula te 15 djela iz XVI. stoljeća. Zbirka je to koja može poslužiti i za daljnja istraživanja, budući da među naslovima ima i rukom pisanih predavanja koja su pripremali tadašnji profesori teologije i filozofije, a koji su bili redom iz crkvenih redova – govori fra Ivica Jagodić.  

Od crkvenog ruha izložene su kazule i dalmatike izrađene tijekom XVIII. I XIX. stoljeća. Franjevci će posjetitelje pobliže će upoznati i s “kulturnim ambasadorima” ovog područja, o. Fortunatom Pintarićem, o. Kamilom Kolbom i o. Paškalom Cvekanom koji su svojim radom ostavili neizbrisiv trag u povijesti ne samo ove župe, već i Virovitice, ali i Hrvatske.

Ujedno, oni koji vole prirodne znanosti imat će prilike vidjeti i apotekarski pribor kojim su se franjevci služili na ovom području i pomoću njega pripravljali lijekove, napitke, otopine… 

GROFICE SU POKLANJALE FINO RUHO I DRAGOCJENE KALEŽE

Liturgijsko posuđe – kaleži, monstrance, pokaznice, relikvijari, svi oni nose dio povijesti u sebi, neispričane priče o svom vremenu, ljudima koji su ih stvarali i koristili u svojem služenju drugima. Fra Ivica Jagodić objašnjava kako je liturgijsko posuđe, osobito kaleži, ponekad skupocjeno, pozlaćeno i ukrašeno dragim kamenjem uglavnom poklon koji su svećenici  znali dobivati od grofova, grofica, odnosno pripadnika bogatijeg staleža, koji su im na taj način željeli zahvaliti na suživotu sa zajednicom i s kojom su dijelili jednaku sudbinu.

-Raskošni kalež nije nešto što bi si siromašan svećenik mogao sam priuštiti, ni župa, za svakodnevno služenje svete mise, nego su u gotovo svim slučajevima oni poklonjeni- odaje fra Ivica, koji kaže kako povijest pokazuje da su grofice imale smisla za liturgiju i one su se brinule da svećenici u župama imaju lijepo ruho, oltarnike, liturgijsko posuđe, osobito kaleže.

-Bilo im je važno da svećenici budu dobro i skladno odjeveni, pa su se za to i brinule. Svećenici su, naime, bili ne samo ‘duhovnjaci’, već i teologičari, predavači, medicinari, prosvjetitelji, skladatelji, kulturnjaci. Uživali su određen status i poštovanje u društvu, pa su ljudi nastojali na ovaj način, poklonima, osigurati im potrebno za liturgiju i svakodnevno služenje zajednici – ističe fra Ivica, dodajući kako je riječ o suživotu starom gotovo 800 godina na ovom području, a čiji se detalji mogu iščitati i kroz eksponate muzeja.   

Možda je najzanimljivije misno ruho, osobito misnice koje je najteže sačuvati tijekom povijesti jer su izrađene od materijala koje je potrebno posebno čuvati. Kroz svaki povijesni i crkveni period misnica ili oltarnici su nosili specifične simbole, pa je još donedavno na njima bio prepoznatljiv zlatovez, doznajemo.  

CRNO ZA REKVIJEM

-Zanimljivost vezana uz misnice je i ta da što je prepoznatljivija, što ima više simbola, naglašenih i vidljivih elemenata na sebi, tada često posluži upravo kao motiv drugima da izrade sličnu ili još ljepšu, ukrašeniju. Ona tada postaje pravi poklon svećeniku, npr. za neku važnu obljetnicu, kao što su 25 ili 50 godina svećeništva. Neke misnice su prava remek djela po tom pitanju i one se čuvaju. Na taj način su sačuvane i misnice koje su dio našeg samostanskog muzeja. Imamo prekrasnih primjeraka.  

Posebno mjesto među njima zauzima tzv. crna misnica, misnica za rekvijem,  koju su svećenici nosili u posebnim prigodama, prilikom npr. mise zadušnice poznatih osoba u povijesti. Svećenik bi tu misnicu nosio u prigodama kao što su pokop grofova, velikana, znamenitih ljudi. Za njih su se uz misnicu, radile i posebne mise, glazba, pa je svaka zato zanimljiva i ima svoj povijesni kontekst  –  govori fra Ivica, koji kaže kako će sve to, ali i puno više,  zainteresirani moći i sami vidjeti uskoro, na Noći muzeja.

(www.icv.hr, mlo)