Ono najgore što možeš imati jest nemirna savjest. Ona je kao čir u tvojoj nutrini. Možeš je doduše prikriti i premazati, čuvajući vanjske oblike, ne dopuštajući da se išta primijeti, stavljajući sebi masku samopouzdane važnosti. No, to će te polako, ali sigurno izjesti. Postat ćeš nemirniji, manje ćeš se smijati, češće ćeš biti loše raspoložen i jako razdražljiv.
Nemirna savjest je za tvoju dušu isto što i loša probava za tvoje tijelo: početak mnogih ljutnji i nevolja.
S čistom savjesti sja sunce za tebe mnogo ljepše, ljudi su mnogo srdačniji, večeri mirnije, a noći pune spokoja. S čistom savjesti ostaješ mlad i veseo, svaki dan si u sedmome nebu.
Pobrini se dakle ne samo za jelo, stan, odijelo, nego uđi duboko u odaje svoga srca. Daj se na veliko čišćenje. Stvori ponovno mjesta za Boga. On te ljubi od tvoga djetinjstva. On stoji na tvojim vratima i čeka te svojim mirom.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)