Pripremamo se za došašće ili advent, tako lijepo i milosno vrijeme koje je pred nama. I zato želimo u svom životu biti organizirani, pa ako se od nas iziskuje i pokornički duh, nije nam teško jer znamo da nam ovo vrijeme donosi unutarnju svježinu i radost.
Vrijeme takve intenzivnije priprave ponegdje se protezalo čak i na šest nedjelja, ponegdje na pet nedjelja prije Božića, u Rimu su se ustalile četiri nedjelje, a mi ove godine, igrom slučaja, imamo samo tri nedjelje. Razumljivo je onda što je i došašće, koje se u mnogim svojim elementima razvijalo po uzoru na korizmu, bilo obilježeno velikom ozbiljnošću, iako je u vrijeme korizme pokornički karakter bio puno izraženiji.
Iako ćemo danas reći da je došašće vrijeme radosne, ali ozbiljne priprave za Božić, njegov se pokornički karakter još uvijek jasno vidi, a posebno je izražen preko ljubičaste liturgijske boje kroz cijelo vrijeme, osim Treće nedjelje došašća kada se može uzeti ružičasto ruho, zatim izostavljanjem Slave u misi, kroz jednostavnije i skromnije ukrašavanje crkve, kroz umjerenost u jačini sviranja orgulja itd.
Jednako tako na određeni pokornički karakter upozoravaju nas i mise zornice, kao one koje zahtijevaju malu žrtvu s obzirom na vrijeme ustajanja, premda su po svom značaju i izboru misnih čitanja one koje nas vode u napredovanju u radosnom zahvaljivanju Bogu na daru svoga Jedinorođenoga Sina, kao i u napredovanju u razumijevanju toga velikoga otajstva.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)