Pomrčina Mjeseca je prirodna pojava koja nastaje ulaskom Mjeseca u zemljinu sjenu poradi čega Sunce ne može obasjavati jasno i potpuno. Mjesec tada ostaje bez sjaja, jer je prekinuta komunikacija između njega i Sunca, te se može dogoditi čak da i potpuno pomrča, ako cijeli uđe u sjenu.
Dobro nam je poznato kako su sveti oci često ovu sliku i simboliku primjenjivali na odnos Krista i Crkve. Krist je Sunce s visine od kojega Crkva prima sjaj kao što Mjesec od Sunca, te svijetli – svjedoči toliko snažno koliko se izloži Suncu, jer svoga vlastitoga svjetla nema.
I ova pomrčina nastaje kada se zemaljske sjene ispriječe između Sunca i Mjeseca, kada zemaljski interesi, slabosti, propusti i grijesi u srcima svećenika i vjernika zaguše ili onemoguće Kristov sjaj.
Nažalost to je česta pojava i u našem turobnom vremenu. Prava je sreća, međutim, da je Sunce uvijek jače od zemaljskih sjena, te redovito pomogne Mjesecu da ih se oslobodi i da ih od sebe otkloni.
Jer zemaljske sjene su prolazne, a sjaj Sunca vječan, te i Mjesec može i treba takvim sjajem sjati, ne prestajući se do kraja zrakama Sunca izlagati.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)