I danas se prisjećamo jednoga od najtužnijih dana u povijesti naše domovine Hrvatske – pokolja u Vukovaru koji je bio ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine tijekom srpske okupacije Vukovara kada je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata koji su, dok su još uglavnom tada bili pacijenti, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini, na Pustari.
To je najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Imena ubijenih uključuju i jednu ženu, jednog 77-godišnjeg muškarac te jednog 6-godišnjeg dječaka. Ukupno 23 žrtve bile su starije od 49 godina. Među žrtvama su i francuski ratni dragovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Siniša Glavašević. Na Ovčari nisu ubijeni isključivo Hrvati, već i više Srba branitelja grada, Bošnjaka, Mađara, Roma, kao i jedan Francuz i Nijemac.
Ovčara je ime farme 5 km istočno od grada Vukovara, danas poznate po srpskom logoru u vrijeme Domovinskog rata.
Dragutin Beghofer, svjedok smrti Jean-Michela Nicoliera svjedoči: „Dok mi se slijevala krv iz uha, gledao sam kako Francuz Jean-Michel vrišti i plače od bolova. Plakao sam i ja… Svi smo morali gledati kako mladi Jean vrišti i plače od bolova. I da, svi smo plakali, pa i ja. Plakao sam i tresao se dok mi se slijevala krv iz razbijenog uha… I zbog Francuza koji se valjao po podu i pred nama umirao, i zbog straha da će se to dogoditi i svima nama. Nemojte misliti da je tada bilo heroja među nama… Bili smo prestravljeni mučenjem“, rekao je Dragutin, jedan od sedmorice preživjelih s Ovčare.
„Preživio sam Ovčaru, ali me nitko ne sluša. Pričao sam i pričao… Bio sam pet puta u Haagu, pričao za brojne medije, ali nikako da se prenese ono što govorim. Objašnjavam što sam doživio na Ovčari i navodim imena, ali poštenog procesuiranja i pravde nažalost – nema.“
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)