Ljestve ili skale su vrlo korisna naprava, alatka koja služi da dosegnemo visine koje bez njih ne bismo dosegnuli redovitim putem u našim stambenim prostorima i drugim mjestima izvan njih.
Slično u svom unutarnjem svijetu ljudi pokušavaju ostvariti neki veći ‘duhovni’ stupanj u odnosu na druge ljude. Često se stoga uzvisuju svojim znanjem i vještinama pred drugima ljudima, te vidimo da im to sve služi za uznositost i samohvalu iz koje se rađa umišljenost. Štoviše, na temelju toga smatraju da su savršeniji i bliži Bogu u svom religioznom življenju. Kao da zaboravljaju da nijedan čovjek do sada nije napravio ljestve do neba, te se uzalud dižu put neba ljestvama ljudskoga savršenstva.
Jedine ljestve kojima se može popeti do neba, one su kojima je Božji Sin sišao s neba na zemlju. A to su ljestve poniznosti, predanja i služenje, izgrađene Božjom rukom. Na zemlji su čvrsto naslonjene na poniznu ljudskost Kristovu, a do neba dopiru snagom njegova božanstva.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)