Listopad je mjesec zahvaljivanja Bogu za dar kruha i plodove zemlje. Pozvani smo iskreno zahvaljivati Stvoritelju za sve što je Njegova dobrota izvela među nama, za ljepotu stvorenja oko nas koja često ne primjećujemo, nadasve za Božje darežljive ruke i veliko očinsko srce koje ćuti našu stvarnost i proviđa nam sve potrebno. Unatoč tome što mislimo da je dalek nama i nasušnim potrebama, u ovome mjesecu Gospodnjem pozvani smo u daru kruha i svega darovanoga za život otkriti kako je Bog naš konkretni Bog, Bog naše svagdašnjice – uvijek blizu u svojoj domišljatoj ljubavi kojom silazi u našu stvarnost, tako i u vremenima koja toliko nose terete, nezaposlenost i oskudicu.
Današnjeg čovjeka koji se prekomjerno pouzdaje u svoja znanja, vještine, tehniku i drugo Mudrost Božja uči da je to nedostatno, štoviše i ludo. Pouzdanje u Boga, u Njegovo vodstvo i blagoslov treba biti naš temeljni stav. Kod radnika i seljaka, ratara i vrtlarice, znanstvenika i učenika…
„Nedjelja zahvalnica“ koju obilježavamo dan je poniznog zahvalnog prigibanja svega bića pred Stvoriteljem. To činimo ponizno, jednostavno, pobožni Božji to uvijek čini svjestan svoje srođenosti s Bogom, od početka svijeta i svoga postojanja do u vječnost. Svjestan ovisnosti o Bogu u kojemu je punina našega življenja i otkupljenosti po Kristu u Duhu Svetom. Zato se ne odriče toga temeljnoga u svojem identitetu, a onda ni svega onoga što čini, oblikuje, upotpunjuje njegov identitet na ovoj Zemlji. Kršćani, oslonjeni na Boga, uvijek su bili čuvari blaga tradicije. Zato dok zahvaljujemo providonosnom Bogu, za sve čime podržava naše življenje, molimo da čuvamo svoj identitet i korijene, te s više ljubavi budemo odgovorni graditelji svoje sadašnjosti i budućnosti za napredak naših obitelji i naroda, naših mjesta i gradova, naše domovine.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)