Nema prave duhovnosti bez odlaska na izvor. Nema nikakva života bez izvora žive vode u našoj blizini. Nema duhovnog rasta bez traženja izvora. Naš je duhovni život pješačenje od oaze do oaze, a Bog je izvor. Duh Sveti je voda živa. Unutar našega života ima neki put. Na dnu našega srca postoji neiscrpni izvor koji neprestano izvire.
Bog je izvor. Bog je Djelo. U njemu se neprekidno ostvaruje Djelo jer neprestano stvara i obnavlja. Božje djelo drži svijet na nogama. Mi živimo snagom milosti da smo dionici tog Božjeg djela.
Psalmist nam savjetuje da budemo pobijeđeni kada srcem molimo prije spavanja, ,,jer nam Gospodin daje miran počinak“.
Naša velika želja je pronaći izvor koji će ugasiti našu žeđ za životom. Željeli bismo posjedovati takav izvor sreće i zagospodariti počelom života. Duboko se varamo, zato nam Isus kaže: „Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.“
Voda koju Isus obećava i daje je Duh, izvor žive vode koja izvire iz srca svakog čovjeka koji poznaje Oca nebeskoga. Isus ne želi prelijevati vodu iz spremnika u spremnik. On nam priopćava svoje izvorno iskustvo. On živi po riječi koju mu je dao Otac. Čini njegova djela. Bez Oca ništa ne radi. Ako uzmemo srcu njegovu riječ, otkrivamo izvor. U nama izbija izvor za život vječni.
Sveto pismo kaže da pustinja ponižava i vodi nas ljude po tragovima drugoga izvora života. Riječ, da, ono što izlazi iz Božjih usta. Riječ je dala početak života već u prvom vrtu, a dat će i nama. Svatko od nas ima unutarnji izvor poznavanja i ljubavi koji nas čine sposobnima ljubiti onako kako smo ljubljeni.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)