Na mnogo mjesta u Svetom pismu proroci i Božji ljudi ustaju protiv umišljenih vjernika i svećenika. I prorok Izaija pohađa vjernike shvatljivim pozivom: „Tražite Boga dok se može naći, zovite ga dok je blizu!“. Nameće se s pravom pitanje: Pa zar vjernici već nisu našli Boga? Koga to zapravo Izaija poziva? Prorok se – valja to shvatiti doslovno – obraća „bezbožnim“ vjernicima, „zlikovcima“ vjernicima. Njih poziva da se na pravi put vrate.
Nažalost, taj poziv se slabo čuje i u naše vrijeme. I danas mnoge od nas vjernika ove riječi ne pogađaju, a „dežurni vatrogasci“ ne dopuštaju da bi se takav poziv mogao odnositi na nas i naše; ili će – kad više nema nikakvih argumenata – kazati da takvi nisu „pravi“ vjernici. Doista i nisu, ali komu se to od tih vjernika koji ubijaju i kradu, lažu ili krivo optužuju može uopće kazati da su bezbožnici ili zlikovci, da nisu našli Boga i da im Bog nije blizu?
Izaija poziva vjernike da se vrate Bogu. Bogu koji je velikodušan i pun smilovanja te da končano prihvate nepremostivu razliku između Božjih i svojih – naših ljudskih misli; Božjih i naših putova.
Ta se razlika – Izaija je jasan, Pismo je jasno, Isus je izričit i u usporedbi o radnicima u vinogradu – najviše očituje u dobroti i milosrđu. Božja dobrota i milosrđe u odnosu prema ljudskom djelovanju udaljeni su i različiti „ko nebo i zemlja“.
Isusove riječi ne odnose se prvotno na one izvan vjere i one izvan vinograda, nego na one koji vjeruju, na radnike u Božjem najmu. Oni su pozvani da se ostave bezbožnosti i da u Božji vinograd pripuste na rad zakašnjele i umorne o duhovne besposlice, da konkretno posvjedoče da se Božja sloboda i milosrđe dariva svima jednako i neizmjerno.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)