Iz arhive Virovitičkog lista:
Bili su favoriti, “nabrušeni” da i ovoga puta suparnike “trknu u kanal”. Nogometaši Turanovca osvojili su četvrti turnir zaredom. Nakon Kapele Dvora, Bušetine i Gornjeg Bazja osvojili su i Gradinu. Čini nam se da su pobijedili na najjačem turniru do sada.
Momčadi su bili razvrstane u dvije grupe. Bilo ih je ukupno osam. U A skupini bili su Gradina, Bušetina, Lukač i Graničar, dok su se u B grupi našli i snašli Turanovac, Sloga (DS), Bratstvo i BNK.
Iako je bio zakazan za vrijeme najveće vrućine (počeo u 12,30 sati), turnir je odlično organiziran i ni u čemu nije zakazao. Dakako, od Zdenka Blažičevića, alfe i omege gradinskog nogometa, nije se niti moglo očekivati ništa loše. Sve je bilo “za pet” i do završnih borbi, do kada je splasnula toplina, gledatelji su vidjeli dobar nogomet.
U skupini A Gradina je došla do trona. Prvo su “nokautirali” Bušetinu, a potom “smazali” Graničara. Ipak, sljedeći protivnik bio je tvrd orah. Lukač im je zapaprio. Pobijedili su čak s 3:0, ali to im nije bilo dovoljno za prvo mjesto. Ostali su drugi, gledajući Gradini u leđa. U redovima domaćina u tim je utakmicama briljirao “stari lisac” Dragan Mihaljević, zabivši dva gola. Bušetina se “bacila na broncu”, a Graničar je otkinuo samo jedan i to ključan bod – Lukaču.
Skupina B je imala “derbi za kraj”. Do tada su i Turanovac i Bratstvo skupili po 4 boda. No, u “susjedskom derbiju” Turanovac je uzeo velika “tri boda”. Bila je “trica” za prvo mjesto i finale. Bratstvu je ostala utjeha i srebro, dok su se Sloga i BNK smjestili na začelju.
Za broncu je Lukač lako svladao Bratstvo. I oni su imali jednog raspoloženog pojedinca. Josip Sobočan je u Gradini igrao u velikoj formi, zabio dva komada i na kraju zamalo bio najbolji strijelac. No nije…
Grande finale. U pozadini su svirali “Mato i četiri nevidljiva” (to je kada svira i pjeva samo jedan i to “sve instrumente” nap. a.) i s vremena na vrijeme događalo se da ga je “zafrknuo gitarist”. Ipak, to ga nije smelo. Miješao je i domaće i strane skladbe. No, ta je glazba “smetala” napadačima u finalu. Ni Injac, a ni Prugovečki nisu poentirali. Istina, Turanovac je imao više šansi, ali se na kraju sve završilo na kreču.
Prvi je loptu uzeo Milan Injac, kojem djeca iz milja tepaju Pršo. No, Pršo za kojeg se priča da odlazi u Pitomaču, pucao je poput Beckhama. Zarovao je po zemlji i lopta se zabila “debelo” kraj lijeve vratnice. Bio je to jedini nerealizirani jedanaesterac. Svi ostali su ih zabili. Posljednji udarac realizirao je “tvinovac” Viljevac. Neki su se iznenadili kada su vidjeli na travnjaku dvojac Majtanić – Viljevac, jer je trener TVIN-a Zlatko Tot kazao “da mu igrači smiju igrati turnire do početka priprema”. A TVIN je već počeo pripreme, ali “zapovjednik Tot” je na moru pa kad ga nema i kad se iz Rovanjske slabo vidi…
Najbolji igrač turnira došao je iz pobjedničke momčadi. Tomislav Zalogaj, igrač “čeličnih” pluća, odlično je odigrao i osvojio trofej za najboljeg igrača. Tko je najbolji strijelac, odlučilo se ždrijebom. Naime, i Dragan Mihaljević i Josip Sobočan zabili su po dva komada. U ždrijebu je više sreće imao Mihaljević. Podigao je trofej u zrak. Tako je završio zanimljiv turnir koji je podario ovogodišnje “kraljeve turnira” – momčad Turanovca.
Oni će imati još jednu šansu “omastiti brk”. Naime, 1. kolovoza imat će svoj “nogometni festival”, a 5. kolovoza u Turanovac će stići drugoligaš Belišće i odigrati prijateljsku utakmicu. Dečki Vladimira Šajnovića koji se pobjednički “stalno slikaju”, već se “bruse”…
(Virovitički list, 2004. godine)