Već više od godinu dana virovitička Gradska knjižnica i čitaonica ima ne knjiškog moljca, već pravog pravcatog “knjiškog mačka“. On je bivši lutalica, a danas miljenik djelatnika Knjižnice i svih korisnika, napose djece.
Riječ je o Bukiju kojeg možete vidjeti kada posuđujete ili vraćate knjigu, idete na radionicu, u knjižnicu dolazite na večer poezije ili izložbu.
Buki, naime, jako voli događanja, iako ih najčešće prati samozatajno, u posljednjem redu. No dok čuje pljesak, što shvaća kao znak da je roman predstavljen, a izložba otvorena, iz „kazališne publike“ ubrzo postaje prava zvijezda i to pod reflektorima budući da sjeda ravno pred kamere i zauzima pozu.
Potez je to koji uvijek nasmije sve okupljene i dodatno potvrdi svim zaposlenicima Knjižnice da su izvrsno postupili kada su ga lani uzeli „pod svoje“.
– Buki je bio mačak lutalica koji se počeo ‘motati’ oko knjižnice. Navraćao je sve češće kako su ga kolege počele hraniti i polako se rodila ideja da ga kao knjižnica ‘udomimo’ jer je svima brzo prirastao srcu. Tako je i bilo. Kada smo saznali da je prepušten ulici, odnijeli smo ga u ambulantu Felix gdje je primio sva potrebna cijepljenja, preglede, očišćen je od svih nametnika i dobio je svoju ‘putovnicu’.
Tako je postao ‘naš’, na radost svih korisnika, a pogotovo onih najmlađih, na čije se zdravlje i sigurnost posebno mislilo – kaže nam Tatjana Kovač iz Knjižnice.
Bukiju su u imenu koji su mu nadjenuli knjižničari povezali „stari“ i „novi život“. Nosi ime poznatog američkog književnika njemačkih korijena i legendarnog boema Charlesa Bukowskog te „book“ – knjigu, s kojom dijeli svoj novi dom. Doslovno.
Jer, kako nam kažu u Knjižnici, Buki ovdje ima sve što može poželjeti: svoj krevetić, grebalicu, igračke, a na nekoliko lokacija hranu, vodu, pijesak… I, naravno, mnoštvo ruku koje jedva čekaju da ga dodirnu.
NE VOLI GALAMU
– On je ovdje kao neki milostivi, dobri kralj. Iako voli ljude, zna se prepasti kada je galama i kada je puno djece na okupu, no inače je jako mazan i voli da ga se pomazi. Kao što su posjetitelji već mogli primijetiti, isto tako, jako voli pozirati, pa čim vidi priliku, eto ga u kadru – sa smiješkom kaže Tatjana.
I, zaista, eto Bukija između naših sugovornika dok vodimo razgovor i vadimo fotoaparat za snimanje.
Kao i svaka mačka, i on ima svoj karakter, a pokazuje ga najviše kad je umoran, kaže ravnatelj Robert Fritz. Iako živi i „radi“ u Knjižnici (posao mu je, naime, samo postojati i tako pritom razveseljavati korisnike i zaposlenike), ima dana kada si uzme zasluženo slobodno.
– Vikendima i praznicima je kod nas doma, u stanu – kaže Robert Fritz, koji ističe kako se Buki lako privikao i na svoj drugi dom u kojem se voli odmarati, pa i preskočiti koju smjenu, ako je dan kišovit ili je umoran od lutanja.
– Isto je i u situaciji kad je vikend pred vratima, a nije raspoložen za ući u transporter i ići u stan. Radije voli ostati u knjižnici i uživati u njoj – kaže R. Fritz, te ističe kako su se na Bukija svi toliko navikli da je već panika ako ga sat-dva nema na vidiku.
Svoju maskotu, dakle, knjižničari jako vole i jako se dobro brinu o njoj. Čine to i korisnici koji ne mogu ostati hladna srca kad prođu pored kutije na kojoj je napisano „Žicam za hranu“. Knjižnica je, naime, ponudila zainteresiranima da kojom kunom pomognu Bukiju, ako žele, u kupovini hrane, pa je Buki danas i zahvaljujući njima jedan sretan, zdrav i definitivno velik mačak.
– Buki je zahvalan svima koji se brinu za njega, pa svakom donatoru poklonimo ‘bookmark’ s njegovom fotografijom i aforizmom o mačkama. Šalimo se da je Buki tako samoodrživ budući da on sam sebi zarađuje za hranu – s dozom humora kažu u Knjižnici.
Ondje su sigurni kako je Buki svojim ‘motanjem’ oko knjižnice dokazao aforizam da mačke biraju svoje vlasnike, a ne obrnuto te da će njihova živa i mazna maskota u svom „kulturnom“ mačjem životu još svašta doživjeti.
(www.icv.hr, mlo; foto: M. Lovrenc)