Svečano i dirljivo bilo je danas (nedjelja) u župnoj crkvi sv. Roka u Virovitici, gdje je u prijepodnevnim satima svoju mladu misu pod geslom “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam, radujte se! “služio Virovitičanin fra Antonio Kirin. Bila je to prva mlada misa nakon punih sedam godina, otkako je mladu misu služio još jedan Virovitičanin, fra Filip Đurđević. 

Nakon roditeljskog blagoslova, koji su mu ispred župne crkve podijelili majka Sanja i otac Ivica, fra Antonio u procesiji je, zajedno s ministrantima i braćom svećenicima, stigao do oltara i započeo svetu misu.

POVJERENJE I PREDANJE 

U pozdravnom govoru, nakon župnika i gvardijana fra Bernarda Barbarića, u ime cijele župe mladomisnika je pozdravio Ivan Mikolić, naglasivši važnost čežnje za Bogom, kojemu je Antonio, baš kao Petar nekad odgovorio: “Gospodine, ti znaš da te ljubim, da te želim slijediti.” Napomenuo je kako Bog nije ratnik ni osvajač koji zauzima mjesta u tuđim srcima, već On, čije je sve, te prostore srca rasvjetljava, ispunjava, ispravlja, liječi i čini razumljivijima. 

-Zahvalni smo danas na tome što je kroz ovaj dar svećeništva Bog poručio da je mjesto koje treba u ovome vremenu upravo tvoje srce, dragi fra Antonio. U tvom srcu pronašao je mjesto povjerenja i predanja – istaknuo je I. Mikolić i rekao kako će i nadalje župa u svojim molitvama nositi ne samo njega, već i njegove roditelje i obitelj koji su mu u cijelom životu, a pogotovo u hodu i pripremi za ovaj poziv, bili najveća potpora. 

Za mladomisnika su, uz roditelje, danas molili brojni župljani, rodbina, prijatelji, bivši i sadašnji Framaši, zboraši, kao i pripadnici javnog života, zboraši, članovi zajednica i braća svećenici koji su doputovali iz cijele Hrvatske, pa i Bosne i Hercegovine.  

Fra Antonio mladu misu je predvodio u koncelebraciji sa svojom subraćom, mladomisnicima fra Ivanom, fra Vinkom i fra Markom te uz svećenike Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i Virovitičkog dekanata. 

S NARODOM DIJELITI I DOBRO I ZLO – ČUDO VEĆE OD SVIH 

U nadahnutoj propovijedi fra Rozo Brkić, nedavni virovitički gvardijan, zahvalio je ponajprije obitelji, roditeljima Sanji i Ivici koji su, kako je rekao, Antoniju prvo dali najveći dar, a to je vjera, a potom i slobodu da sam izabere put kojim mu je ići i na koji ga je Bog pozvao.

U svom svećeničkom zvanju fra Antonio neće možda činiti čuda, rekao je fra Rozo, kao što su ozdravljati bolesne, činiti da drugi levitiraju po crkvi, no bit će čovjek od zajedništva i to Isusov čovjek u svetom zajedništvu, koje je pozvan graditi. U dobru i zlu sa svojim narodom. A to je čudo najveće od svih. 

– Bez Isusa mi ne možemo učiniti ništa, no u Njemu i s Njim možemo učiniti sve. Na današnji dan moramo biti svjesni kako je Bog onaj koji nas prvi traži i to u svim našim samoćama, tugama, razočaranjima, u našim prokletinjama, u našim križevima koji izviru iz nesređenih, bolnih, loših odnosa. On je taj koji nam daje nositi naše križeve i koji nam daje smisao svemu što radimo.

Župa nije sama sebi svrhom, kao ni crkva, ni grad. Ništa nema smisla ako župu, grad i Crkvu ne grade ljudi, to zajedništvo svećenika i vjernika koji su ovisni jedni o drugima. Svećenik je tu da ide među narod, da živi s njim i nosi njegove probleme i tuge, da ih sve prikazuje na oltaru, a vjernici su upućeni na ‘jednoga od svojih’, tog istog svećenika koji je Bogom izabran da moli za njih i bude im sve. Zato molite za našeg Antonija, jer će on sigurno moliti za vas cijeloga svoga života – poručio je župljanima fra Rozo Brkić. 

Sam mladomisnik od srca je na kraju zahvalio svima koji su sudjelovali na njegovom životnom putu – prvo Bogu, roditeljima i bratu, bakama, djedovima, cijeloj obitelji i rodbini, prijateljima, zajednici Frame, svim svećenicima i magistrima koji su ga pripremali za ovaj dan otkako je osjetio poziv u srcu. Zahvalio je i svim župljanima i volonterima koji su pridonijeli da današnja svečanost bude ovako posebna, od glazbe do cvijeća te kratko zamolio vjernike da ga nikad ne zaborave u molitvama. 

-Danas sam ovdje zahvaljujući Bogu i svima vama koji ste me podržavali, koji ste vjerovali u mene i koji ste za mene molili. Hvala vam od srca na tome. Preporučam se u vaše molitve i dalje – rekao je fra Antonio koji je po završetku mlade mise sa svojom subraćom  roditeljima, bratu, obitelji i svima podijelio zajednički, ali i zasebni mladomisnički blagoslov.

OSOBA KOJA ŽIVI RADOST 

Župljani nisu mogli skrivati sreću, a svi oni koji poznaju fra Antonija poželjeli su mu da ostane kao i dosad: osoba koja živi radost, jednostavnost, dobrotu i čija su vrata ne samo srca, već i samostana u kojem živi, uvijek otvorena za drugoga, ne pitajući za vrijeme, okolnosti, umor ili vlastite brige. 

Braća svećenici prenijeli su i pozdrave i Papinski blagoslov Svetog oca Franje mladomisniku fra Antoniju te s okupljenima na slavlju podijelili anegdote iz suživota s ovim skromnim i radosnim franjevcem. Koja će mu, nakon Trsata, gdje je sada namješten, biti njegova prva “svećenička župa”, znat će se do kraja ovog mjeseca. Sigurno je, poručili su “njegovi” Virovitičani, da će ga, gdje god bude namješten, župljani dočekati srdačno i toplo jer znaju da dobivaju svećenika koji će ih uvijek razumjeti i na koga će uvijek moći računati.  (www.icv.hr, mlo, foto: M. Rođak, M. Lovrenc)  

no images were found