“Doktore, imam osjećaj da mi srce ‘trokira’! Doktore, srce mi radi dum-dum, dum-dum, pa stane. Doktore, navečer kad gledam televiziju osjetim da mi se srce uzlupa, popijem čašu vode, duboko dišem i onda se smiri.“
Ovo su samo neke od rečenica koje liječnici svakodnevno slušaju u kardiološkim ambulantama, a kojima pacijenti pokušavaju opisati svoje tegobe koje najčešće upućuju na neki od poremećaja ritma srca ili ugrubo rečeno – aritmije.
Što je zapravo aritmija, treba li nas zabrinjavati i što sve može biti povezano s ovim stanjem? Na ova pitanja odgovara kardiologinja dr. Ana Zasimenko Nedić iz Poliklinike Nedić u Slatini.
SVATKO JE OSJETIO DA MU SRCE „POSKOČI“
Kako kaže, aritmija nije najsretniji izraz jer u doslovnom prijevodu znači „bez ritma“. No, s obzirom da je riječ uvriježena, kako u medicinskoj populaciji, tako i među pacijentima, koristit ćemo ovdje taj izraz koji bolesnici vole nazvati i „problem s otkucajima“.
-Upravo tako, aritmija upućuje na nepravilni srčani ritam. Srce je pumpa i glavni zadatak srca je pumpati krv u sve dijelove organizma; od mozga, jetre, crijeva, do ruku, nogu i onog malog prsta na nozi. Naposljetku, opskrbljuje hranom i kisikom i sam srčani mišić. Dakle, bez te pumpe i krvi koju pumpa šalje, naš organizam ne bi živio i funkcionirao onako kako je predviđeno.
Da bi srce pumpalo točno potrebnu količinu krvi potreban je savršeno koordinirani i zdravi provodni sustav srca koji se sastoji od živčanih vlakana kroz koja prolaze električni impulsi. Električni impulsi zapravo isporučuju struju u srčani mišić koji se potom kontrahira – „stišće“ i pumpa krv u naše tijelo – objašnjava liječnica.
Svaki poremećaj provođenja električnih impulsa kroz provodni sustav srca „ugrubo“ se naziva aritmija. Srce može kucati prebrzo, presporo ili pak nepravilno. Ovisno o načinu na koji srce kuca u aritmiji možemo govoriti o benignim odnosno bezopasnim aritmijama ili malignim, odnosno po život opasnim aritmijama koje zahtijevaju ozbiljno liječenje, najčešće uključujući invazivne intervencije i trajno praćenje kardiologa.
-Svatko od nas je sigurno ponekad u životu osjetio da mu je srce „preskočilo“ ili kao da je na sekundu ‘stalo’. Netko tome ne daje preveliku pažnju, netko se jako uplaši i odmah zove liječnika, ali poanta je da vjerojatno nema čovjeka koji nije iskusio taj jedan preskok srca. To je sasvim normalno.
Jasno, ako su takvi događaji učestali, ako pritom imamo subjektivne tegobe ili je netko u obitelji bolovao od poremećaja ritma, tada bi bilo poželjno javiti se liječniku i učiniti dijagnostičku obradu te zaključiti radi li se doista o bolesti koju treba liječiti ili nazovimo to tako „kozmetičkom“ poremećaju koji nema prevelikog utjecaja na rad našeg srca – savjetuje dr. Zasimenko Nedić.
SVE POČINJE RAZGOVOROM
Prvi korak kod pregleda bolesnika s aritmijama jest uzeti dobru anamnezu odnosno ispitati bolesnika o svim simptomima i znakovima koje osjeća.
-Često tu dolazi do nesuglasja i bolesnici već s vrata ambulante očekuju da ćemo odmah uzeti sondu u ruke i početi raditi ultrazvuk i odmah sve vidjeti i znati. Nažalost, to nije tako. Taj dosadni razgovor koji većina bolesnika smatra besmislenim nama je od izuzetne važnosti jer kvalitetan razgovor čini gotovo 80% dijagnostike odnosno upućuje nas liječnike na što posumnjati i u kojem smjeru krenuti s obradom i liječenjem – kaže kardiologinja dr. Nedić Zasimenko.
Jedna od osnovnih pretraga svakog kardiološkog pregleda, a pogotovo kod sumnje na poremećaje srčanog ritma jest EKG, odnosno elektrokardiogram.
-Radi se o pretrazi koja kratko traje, bezbolna je, bezopasna, a možemo jako puno toga pročitati i saznati o srcu s tog malog komadića papira. Upravo zato što se radi o malom komadiću papira, odnosno o gotovo nekoliko sekundi rada srca, aritmije, ako su učestalije i ozbiljnije, ponekad možemo „uhvatiti“ i vidjeti na EKG-u. No u dosta slučajeva EKG ne zabilježi poremećaj ritma u tih nekoliko sekundi – ističe.
Zato se najčešće nakon uzimanja anamneze odnosno razgovora, pristupa pregledu koji između ostalog uključuje auskultaciju, odnosno slušanje srca i pluća stetoskopom.
-Pri auskultaciji često možemo čuti da srce preskoči ili radi nepravilno i to nam je od velike pomoći za daljnje korake. Svakako je dobro, pogotovo pri prvom pregledu imati i učinjene laboratorijske nalaze koji uključuju i krvnu sliku i parametre rada bubrega, jetre, elektrolite kao što su natrij, kalij, kalcij, urin jer bilo koji od tih poremećaja može biti uzrok aritmije, a aritmija je samo posljedica neke druge „nesrčane“ bolesti – upozorava kardiologinja.
UZROK MOŽE BITI ANEMIJA, PROBLEMI S BUBREZIMA, ŠTITNJAČOM
Objašnjava kako anemija (slabokrvnost) može uzorkovati ubrzan rad srca, poremećen rad bubrega može uzrokovati neke specifične aritmije. Ujedno, povećana ili snižena količina elektrolita u organizmu može uzrokovati i neke po život opasne aritmije. Infekcije npr. mokraćnog trakta mogu uzrokovati ubrzan rad srca.
Liječnica ističe kako je poželjno kod sumnje na poremećaje ritma izvaditi i hormone štitnjače jer usporen ili ubrzan rad štitnjače također može dovesti do sporijeg ili ubrzanog rada srca.
-Često je nužno učiniti ultrazvuk srca kako bismo prije svega bili sigurni radi li srce dobro ‘kao pumpa’, a potom vidjeli postoji li neki poremećaj na samom srcu koji može dovesti do poremećaja srčanog ritma. Najčešće su to bolesti zalistaka ili srčanog mišića, osobito ako je bolesnik ranije prebolio infarkt miokarda. Učinit ćemo ponekad i test opterećenja – ergometriju, pri čemu bolesnik hoda na pokretnoj traci ili vozi sobni bicikl pri čemu se postepeno povećava opterećenje.
Time malo „mučimo“ srce, ali sa ciljem da vidimo javlja li se nekakav poremećaj ritma upravo kada od srca tražimo da uloži malo više napora, da radi malo jače i brže – kaže iz iskustva naša sugovornica.
ZAŠTO JE HOLTER EKG POUZDAN?
Ono što bi bio zlatni standard u dijagnostici aritmija jest tzv. holter EKG odnosno 24-satno praćenje ritma srca. Pritom se bolesniku prikopčaju elektrode, kao primjerice kod snimanja EKG-a, a pacijent dobije mali aparatić koji nosi oko struka i takav odlazi u „bijeli svijet“ tj. u svoj svakodnevni život.
Kroz 24 sata treba živjeti i raditi, ‘kao inače’: hodati, ići na posao, kuhati ručak, spavati, kositi travu, ako je moguće baviti se i nekim sportom. Drugi dan holter EKG se skida i pritom se nalaz očitava.
Što liječnici vide na tom nalazu?
-Tada imamo pred sobom jedan ogromni EKG u trajanju od 24 sata, gdje možemo vidjeti kako se srce ponašalo u tom periodu. Prema frekvenciji srca, odnosno broju otkucaja u minuti možemo točno znati kada je bolesnik otišao na spavanje, kada se evenutualno probudio noću, kada je ujutro ustao itd.
Često upravo uz pomoć Holter EKG-a možemo naći poremećaje ritma na koje sumnjamo i tako potvrditi dijagnozu koju pretpostavljamo. Nerijetko se pacijenti iznenade kada ih upitamo „jučer u 16:52 ste osjetili lupanje srca?“ A bolesnik u čudu odgovara „da, loše sam se osjećao i preznojio ali nakon pet minuta mi je bilo bolje.“ To znači da smo na Holter EKG-u pročitali da je u tom vremenu ritma bio nepravilan, ubrzan ili usporen – kaže nam dr. Zasimenko Nedić.
Za liječenje je važno znati gdje nastaje aritmija i pokušati saznati kakav je mehanizam nastanka aritmije. Poremećaji ritma mogu se stvarati u pretklijetkama. Tada je riječ o supraventrikularnim aritmijama. Mogu nastati u klijetkama, kada je riječ o ventrikularnim aritmijama. Kod srca koja su već jako bolesna može biti kombinacija i jednih i drugih.
-Supraventrikularne aritmije su češće manje opasne od ventrikularnih, pogotovo ako se radi o rijetkim pojedinačnim ekstrasistolama (nepravilni otkucaji).
Međutim, mogu se javljati i različiti obrasci supraventrikularnih aritmija. Najčešća i najopasnija takva aritmija je fibrilacija atrija, kod koje se električni impulsi ne stvaraju ondje gdje je to priroda predvidjela, u sinusnom čvoru u desnom atriju (zato normalni ritam i nazivamo sinus ritam), nego električni impulsi izbijaju posvuda iz srčanog mišića i lijevog i desnog atrija. Tada dolazi do jednog kaotičnog ritma.
Najveći rizik kod takve aritmije je stvaranje krvnog ugruška u srcu (jer smo izgubili sinkroni ritam i mali dio krvi koji uvijek ostaje u srcu se doslovno „mulja“ ). Ugrušak potom može otići najčešće u mozak i izazvati moždani udar, ponekad i sa smrtnim ishodom ili u neke druge organe i ondje spriječiti dotok krvi. Takvi bolesnici stoga moraju uzimati neke od lijekova „protiv zgrušavanja krvi“, odnosno antikoagulanse – ističe kardiologija.
MLAĐI ČEŠĆE OSJETE TZV. KRUŽNE ARITMIJE
Osim fibrilacije atrija, mogu se javljati i tzv. kružne aritmije. One su češće u mlađih ljudi, koji ističu kako osjete jako lupanje srca uz subjektivne simptome poput opće slabosti, preznojavanja, osjećaja zanošenja, ponekad i gubitka svijesti. Takve aritmije se mogu prepoznati već pažljivom analizom EKG-a ili Holter EKG-a. Najčešće prolaze spontano ili uz primjenu određenih lijekova.
Nastaju zato što takvi bolesnici imaju tzv. akcesorni, odnosno dodatni put između pretklijekte i klijetke koji ne bi trebao biti prisutan u srcu i kroz koji također mogu prolaziti električni impulsi. Kad se to dogodi srce se često „zbuni“ i umjesto da provode električne impulse kroz ventrikule, oni zahvaljujući tom akcesornom putu kruže i vraćaju se u pretklijetke i izazivaju izrazito brzi rad srca frekvencije ponekad i preko 200/min.
-Aritmija je izuzetno neugodna i izgleda strašno, ali uklanjanjem tog akcesornog puta u većini slučajeva takva aritmija se trajno liječi i nema potrebe za daljnom terapijom- smiruje dr. Zasimenko Nedić sve koji možda u ovom trenu imaju sličnih problema.
A ŠTO KADA SRCE RADI SPORIJE, KADA „BLOKIRA“?
Osim spomenutih brzih poremećaja rada srca, postoje i razni „blokovi“, kada srce radi sporije nego što je predviđeno i kada se na neki način blokira provođenje električnih impulsa iz atrija u ventrikule.
Medicina danas razlikuje tri stupnja blokova, pri čemu neki od njih iziskuju što žurnije postavljanje srčanog elektrostimulatora, odnosno pacemakera koji u tom slučaju preuzima ulogu vodiča srca, odnosno sinusnog čvora i stvara i šalje srčane impulse prema točno određenim parametrima koje podešavaju liječnici ovisno o potrebama pacijenta.
Takvi bolesnici jedanput godišnje obavljaju kontrole pacemakera u specijaliziranim ambulantama za poremećaje ritma i uz takve redovite kontrole i pridržavanje uputa mogu živjeti sasvim normalnim životom.
Aritmije koje nastaju u ventrikulu, tzv. ventrikularne aritmije najčešće nastaju u srcu koje je već ranije oštećeno nekom bolešću. U većini slučajeva je to preboljeli infarkt miokarda, ali mogu biti i druge bolesti srčanog mišića, preko infekcija srčanog mišića do nekih prirođenih bolesti srca.
Takve aritmije su često životno ugrožavajuće i zahtijevaju uz lijekove i određene invazivne metode liječenja kao što je ugradnja kardioverter defibrilatora (aparatića koji u slučaju pojave neke od malignih aritmija sam defibrilira srce i vraća ga u normalni ritam).
To su bolesnici koji već imaju narušenu kvalitetu života, brojne druge bolesti uz bolesti srca i kojima takvi zahvati uz poboljšanje kvalitete života zapravo i spašavaju život jer im je cilj spriječiti iznenadnu srčanu smrt koja je posljedica ventrikularne fibrilacije ili tahikardije.
Nažalost, prvi znak malignih aritmija često je upravo smrt i tek obdukcijom saznaje se da je bolesnik imao poremećaj ritma, pokazuje praksa.
SMANJENI INVAZIVNI ZAHVATI U LIJEČENJU
Kako se aritmije liječe?
-Što se tiče lijekova, vrlo smo ograničeni u paleti lijekova za liječenje aritmija. Većina lijekova djeluje kratkoročno i u hitnim stanjima, kod nekih lijekova dugoročno korištenje može izazvati nuspojave na štitnjači, oku, plućima, tako da i o tome moramo voditi računa.
Većina bolesnika je upoznata sa betablokatorima koji blokiraju učinak stimulirajućih hormona na srce i koji osim što imaju antiaritmijski učinak također produžavaju život i poboljšavaju kvalitetu života nakon preboljelog infarkta miokarda, ili u bolestima poput srčanog zatajenja, a korisni su i u liječenju hipertenzije – ističe naša sugovornica koja kaže kako su liječnici zahvalni što napredak tehnologije ima svoj odraz i u medicini i što je sve više minimalno invazivnih zahvata i metoda liječenja koje svojim mehanizmima zapravo konačno i dugoročno rješavaju problem aritmija (kako onih sa ubrzanim radom srca, tako i onih sa presporim radom srca).
Stoga, kad je indicirano, svaki se pacijent upućuje u neki od centara za aritmije i elektrostimulaciju srca, gdje ih čekaju vrhunski kardiolozi – ritmolozi koji uz sofisticirane metode dijagnostike imaju dostupne i sve svjetske metode liječenja pacijenata sa poremećajima srčanog ritma.
(promo)