Svečanom svetom misom na otvorenom u samostanskom dvorištu u Virovitici danas (nedjelja) je proslavljen Dan grada i blagdan zaštitnika Virovitice Sv. Roka. I ove godine tradiconalnoj misi na Rokovo nazočili su, uz brojne vjernike, i predstavnici gradske i županijske vlasti sa suradnicima, predstavnici braniteljskih, kulturnih i vjerskih udruga i zajednica, no zbog epidemiološke situacije u cijeloj zemlji vezane uz koronavirus, nije bilo tradicionalne procesije ulicama grada.
Bila je ovo jedna od emotivnijih svetih misa na Rokovo, ne samo zato jer je bila uobičajena kruna ovogodišnjeg Rokova, specifičnog i zbog koronavirusa koji je na minimum sveo akitvnosti vezane uz proslavu i okupljanja, već i zato jer su se na ovoj misi župnik fra Rozo Brkić, vikar fra Grgur Blažević i sakristan fra Davor Holi oprostili od vjernika i župe. Već slijedeći tjedan odlaze na nove službe u Kozari Bok, Ilok i Samobor.
Fra Rozo Brkić, poznat kao izvrsan propovjednik, dotaknuo je u obraćanju vjernicima mnoga srca, govoreći o važnosti jedinstva i upućenosti jednih na druge, kao jedine vrijednosti kroz koje se čovjek može izgraditi u Bogu.
OSTAVITI TRAGOVE MILOSRĐA I PRAŠTANJA
Zahvaljujući Mu na milosti i poslanju u Virovitici, u ime cijele samostanske zajednice i braće koja ju napuštaju, zahvalio je mnogima na suradnji, strpljenju, ljubavi i molitvama: od predstavnika javne vlasti (vjernike je uputio da mole za njih, kako bi i dalje nosili ogroman teret odgovornosti odluka i brige za druge), djelatnicima Flore, medicinskim djelatnicima u bolnici, svima u domovima za starije i nemoćne (zbog žrtve koju podnose i svoju bolest i patnju prikazuju kroz molitve Bogu), vjeroučiteljima, svim zajednicama, zborovima i udruga koje djeluju unutar župe i grada te vjernicima u filijalama Bušetini i Okrugljači…
U propovijedi koja nikoga nije ostavila ravnodušnim fra Rozo Brkić osvrnuo se na godine službe u ovom gradu. Naglasio je obnovljeno Svetohranište kao važan projekt koji je dovršen, ali u poveznici sa svakim od vjetnika. – Znate da uvijek govorim: ne prebiva Bog pod svodom naše prekrasne crkve. Svetohranište, mjesto gdje Bog prebiva, je svatko od nas. Zato vam želim da se uvijek iznova, u svom srcu, susrećete i s lijevima i s desnima u sebi, i sa onima koji su ljubomorni, zavidni i zločesti kao i sa onima u vama, kakvima vas Bog želi. Takvo želim da bude Svetohranište našeg srca i naše duše: da budemo ljudi koji ćemo ostaviti tragove milosrđa i praštanja.
“HVALA NA SVAKOJ VAŠOJ MOLITVI”
I to ne zato jer je to najvažnije, nego zato da uvijek više gradimo sveto, istinsko, ljudsko i Božje zajedništvo, da se nikada međusobno ne dijelimo, nego da uvijek osjećamo da ne možemo jedni bez drugih, kakvi god da jesmo i kakva god uvjerenja imali. Hvala vam na svakoj vašoj molitvi i strpljenju – rekao je fra Rozo Brkić, naglasivši kako je svjestan da je on sam kompliciran čovjek, ali da je uvijek nastojao drugima služiti takav kakav jest – kao čovjek i vjernik “u nastajanju”, na putu Božjem, za druge.
Zahvalio je fra Grguru Blaževiću na inovativnosti i otvorenosti župe ka društvenim mrežema, koju su vjernici s odobravanjem dočekali, kao i fra Davoru Holiju, koji je, kako je rekao, mnogo puta ostao nevidljiv, jer nije za oltarom u službi svećenika. No on je prvi koji otključava i zadnji koji zaključava crkvu i brine se brojne potrebe zajednice, a svojim molitvama unutar nje predstavlja primjer drugima, objasnio je župnik.
Fra Vedran Kos, koji zajedno s fra Celestinom Čakarićem ostaje u virovitičkoj samostanskoj zajednici, zahvalio je braći franjevcima na bratskom suživotu i primjerima vjere iz koje su svi učili. – Hvala vam što se nam svima pokazali prvenstveno svoju čovječnost i dobrotu kroz služenje vjernicima u svim životnim prilikama, od onih lijepih, do najtežih u životu. Svatko će nositi svoje uspomene na vašu službu u Virovitici, Okrugljači i Bušetini na kojoj smo danas svi zahvalni – poručio je fra Vedran Kos braći koja napuštaju zajednicu, a koju su godinama dijelili.
DOSTOJANSTVENA PROSLAVA
Nakon mise, vjernici su molitve uputili sv. Roku te se osobno oprostili od fratara.
Ana Fućkar kaže kako joj je ovo bilo jedno od najljepših Rokova u životu. – Predivno, dostojanstveno, emotivno, ništa nam drugo za Rokovo ne treba nego ovakva misa i ovakve riječi – poručila je umirovljenica Ana.
Snježana je pak istaknula kako je misa na Rokovo tradicija u obitelji i da njoj osobno više ništa od sadržaja na ovaj dan ne treba, iako razumije mlade koji bi na sam dan voljeli sadržaje na koji su inače navikli – zabavni park, sadržaje i slično.
Zvonko K. s obitelji na misu za Rokovo dolazi godinama i ističe kako mu nedostaje procesija ulicama grada. – Svjestan sam da je ove godine “sve čudno i drugačije”. Želim nam svima zdravlje, želim nam mirnu jesen, bez koronavirusa, a našim fratrima želim da u novim župama ostanu ovako ‘svoji’ i posebni, otvoreni za ljude i razgovor kad god je potrebno. To mi je puno važnije od pukih priča. Kad svećenik prepozna stvarne ljude, njihove probleme, kad pokaže da se na njega može računati, onda je to puno i to treba reći i zahvaliti na tome – poručio je Zvonko koji je u Viroviticu došao iz jednog sela u blizini.
(www.icv.hr, mlo, foto: M. Rođak i M. Lovrenc)
[g-gallery gid=”601118″]