Povodom obilježavanja stote godišnjice od osnivanja Međunarodnog astronomskog saveza (IAU), organizacije koja jedina ima ovlasti dodjeljivati imena i oznake nebeskim tijelima, donijeta je odluka da se raspiše natječaj u kojemu će svi građani moći predlagati imena zvijezdama i njihovim pripadajućim egzoplanetima odnosno ekstrasolarnim planetima (planeti oko drugih zvijezda van Sunčeva sustava) i glasati za najbolje prijedloge.

Na raspolaganju je bilo 112 zvijezda i egzoplaneta, a u natječaju je učestvovalo 112 država iz cijeloga svijeta i svih kontinenata. Da ne duljim previše, Hrvatskoj je pripala zvijezda oznake HD 75898 i njezin planet oznake HD 75898b. Pazilo se na to, da se odabrane zvijezde koje su se dodjeljivale državama, mogu vidjeti iz tih zemalja.

Kako su birani?
Na natječaju za dodjelu imena trebalo je paziti na stroge uvjete kakva imena dolaze u obzir. Uglavnom su u obzir dolazila imena iz mitologije tih zemalja, zemljopisnih karakteristika i slično. To je drugi takav natječaj koji je raspisan, no u prvome natječaju je na raspolaganju bilo svega 14 zvijezda i 31 egzoplanet pa Hrvatska u tom natječaju nije učestvovala. Sada smo dobili svoju priliku i iskoristili smo ju.

Prvih top pet predloženih imena za zvijezde i planete, bilo je putem komisije odabrano i dano na završno glasanje, gdje su svi zainteresirani mogli odabrati svoje favorite. U uži izbor dospjeli su nazivi i imena hrvatskih rijeka (Dobra, Kupa), hrvatskih planina (Risnjak, Velebit), slavenskih božanstava (Slava, Veles, Perun) između ostalog i onih koji su dio hrvatske lektire (Stribor) te likova iz starohrvatskih predaja (Buga).

Što predstavljaju?
U završnici, kao pobjednici su izašla imena Stribor za zvijezdu, i Veles za njezin egzoplanet. Ime Stribor predložila je Biserka Gržeta, a Veles su predložili Đorđe Njegovanović i Maja Lukač. Zajednička tema koja veže ova imena slavenska su božanstva.

Položaj Stribora na nebu, među ostalim zvijezdama. © Foto: Danijel Reponj

Stribor je bog vjetra u slavenskoj mitologiji, te lik iz knjige “Priče iz davnine” poznate hrvatske književnice i spisateljice za djecu, Ivane Brlić Mažuranić. Veles je slavenski bog zemlje, voda i podzemlja, bog prirode i tajnog znanja o prirodnim zakonitostima.

Što je smisao?

Sličan zadatak imale su i zemlje oko nas pa su tako u BiH odabrali ime svoje zvijezde Bosona, a planeta Naron, Srbija je svoju zvijezdu nazvala Morava, a planet Vlasina, dok je Slovenija svoju zvijezdu imenovala s Irena, i planet Iztok. Cilj i smisao ove cijele akcije i manifestacije je da se doprinese slozi i miru svih ljudi globalno, u sklopu cijeloga planeta.

Inverzni snimak. © Foto: Danijel Reponj

Astronomi su do sada otkrili na tisuće zvijezda oko kojih kruže planeti i mnogi od njih bi mogli biti poput naše Zemlje, na njima bi mogao postojati život. Ta mogućnost je prilično velika i mi bismo se slobodno mogli smatrati građanima svemira. Kao takvi bismo trebali razmotriti budućnost života u miru, bez granica, ratova, kulturnih i etičkih jazova. Onako kakvi bi trebali biti članovi jedne takve svemirske zajednice.

Nacionalni identiteti

Ovo je projekt koji je na tom tragu i siguran sam da ćemo imati prilika imenovati još zvijezda i planeta u budućnosti. Iako nemamo vlasništvo nad Striborom i Velesom, slobodno ih možemo “okititi” pridjevom “hrvatski” jer su od sada oni prepoznatljivi upravo po hrvatskim imenima iz hrvatske mitologije. Tako i sve zemlje svijeta, koje su svojim osobnim angažmanom učestvovale u imenovanju dodijeljenim im zvijezdama i planetima.

Striborov položaj na nebu, uvećani kadar (crop na 100%). © Foto: Danijel Reponj

Samo da kažem, ako se oko Stribora pronađe još drugih egzoplaneta, imat ćemo pravo i njima dodijeliti imena iz našeg nacionalnog identiteta. Svaki se dan njihov broj povećava kako ih otkrivamo i ovo je način kako im dati ime koje je čovjeku prihvatljivije od bezličnih administrativnih oznaka poput HD 75898 i HD 75898b.

Kakvi su to objekti?

Idemo saznati nešto više o Striboru i Velesu. Iako je Stribor zvijezda koja se može vidjeti iz Hrvatske, ipak nam nije vidljiva golim okom. Ljudsko oko u idealnim uvjetima u mraku može vidjeti zvijezde šeste zvjezdane veličine, odnosno magnitude (6^m). Stribor je zvijezda koje je osjetno slabijeg sjaja i njezina zvjezdana magnituda je 8,04^m što znači da ju ne vidimo golim okom. Pa kako ju onda možemo promatrati?

Striborov položaj na nebu, uvećani kadar, inverzni snimak (crop na 100%). © Foto: Danijel Reponj

Pazilo se da dodijeljene zvijezde budu ljudima dostupne uz pomoć dvogleda ili manjih astronomskih teleskopa. Nemaju svi velike instrumente kakvi se nalaze u zvjezdarnicama. Tako Stribora možemo promatrati dalekozorima i malim amaterskim teleskopima. Čak ga možemo snimiti i klasičnim fotoaparatima, naravno ako znamo gdje se nalazi. Što se tiče planeta Velesa, on nam je nedostupan. Njega ni najveći zemaljski teleskopi (još uvijek) ne mogu ugledati. Pa kako smo ga onda otkrili?

Kako je otkriven?

Astronomi imaju metode mjerenja koje nam mogu pokazati postoji li oko neke zvijezde planet. Postoji više metoda koje su vrlo uspješne u tom poslu, a Veles je otkriven jednom od njih koja se zove metoda radijalne brzine. Pojednostavljeno rečeno, vrlo osjetljivim instrumentima mjerimo spektar zračenja zvijezde i ako oko nje kruži dodatna masa, u ovome slučaju planet Veles, zvijezda i planet će se (o)kretati oko zajedničkog centra mase, poput nekakvog plesa dva plesača vezanih gravitacijom, pa će njezin spektar varirati prema plavom dijelu spektra kada nam se približava i prema crvenom dijelu kada se udaljava od nas.

Ta je pojava poznata kao Dopplerov efekt. To znači da se u blizini zvijezde nalazi planet. Mjerenjima je moguće utvrditi i kolika mu je masa, je li riječ o plinovitom divu, pa donekle čak i sastav atmosfere. Veles je otkriven 2007. godine takvim opažanjima sa zvjezdarnice W. M. Keck Observatory na Havajima u SAD-u.

Kako izgledaju Stribor i Veles?

Planet HD 75898b Veles divovski je plinoviti planet koji kruži oko zvijezde HD 75898 Stribor. Gotovo je trostruko (točnije 2,71 puta) masivniji od Jupitera i potrebna su mu 422,9 dana da jedanput obiđe oko svoje zvijezde, od koje je udaljen 1,191 astronomsku jedinicu (jedna astronomska jedinica odgovara prosječnoj udaljenosti Zemlje od Sunca, otprilike 150 milijuna kilometara).

Zvijezda Stribor snimljena teleskopom. © Foto: Danijel Reponj

Za usporedbu, Jupiter, plinoviti i najveći planet u Sunčevom sustavu, oko naše zvijezde Sunca obiđe tek jednom u 12 godina! Što se tiče zvijezde HD 75898 Stribor, to je zvijezda osme magnitude koja je od nas udaljena 255 svjetlosnih godina. To znači da je svjetlost od nje do nas putovala 255 godina, najvećom mogućom brzinom u svemiru od 300.000 kilometara u sekundi. Dakle, mi ju danas vidimo onakvu kakva je izgledala prije 255 godina. Kako izgleda danas, to će vidjeti naši potomci za 255 godina.

Zvijezda Stribor snimljena teleskopom (inverzni snimak). © Foto: Danijel Reponj

Zvijezda je žuti patuljak, spektralnog tipa G, poput našeg Sunca, ali je nešto veća, sjajnija i mlađa u usporedbi s našim Suncem. Stara je 3,8 milijardi godina, (naše Sunce je staro 4,57 milijardi godina) masa joj je 28% veća od našega Sunca, 60% je veća od Sunca, a sjajem tri puta nadmašuje sjaj Sunca.

Gdje se nalazi i kako ju promatrati?

Imate li ju čime promatrati ili snimati, naći ćete ju u zviježđu Risa, na samoj granici sa zviježđem Raka. Kako je rekao moj kolega i prijatelj astronom Ogren Variola, planet Veles dok kruži oko Stribora, čas je u Risu, čas je u Raku. Nalazi se na koordinatama 08^h 53^m 50.8053^s po rektascenziji i +33° 03′ 24.5230″ po deklinaciji. Radi lakšeg snalaženja, pogledajte priloženu kartu tog dijela neba.

Ovdje se nalazi Stribor. © Foto: IAU / Sky And Telescope

Na dan proglašenja, 17. prosinca 2019. godine, (otkada se hrvatska imena za zvijezdu HD 75898 i egzoplanet HD 75898b, Stribor i Veles, smatraju službenima, iako ona ne zamjenjuju znanstveno alfanumeričko nazivlje, mogu se koristiti međunarodno, uz ili umjesto znanstvenog nazivlja, trajno i bez ograničenja), odlučio sam iz svoje zvjezdarnice Apollo snimiti zvijezdu Stribor i usput pogledati kako ona zapravo izgleda.
Astronomska priča

Sat vremena prije nego sam započeo s radom, otvorio sam krov zvjezdarnice kako bi se izjednačila temperatura s onom okolnog zraka. To je važno jer se na taj način smanjuju turbulencije zraka i slika je mirna i postojana. Pripremio sam teleskope i opremu, u računala unio potrebne podatke i pričekao da se iza drveća, zviježđe Risa podigne dovoljno da se zvijezda može vidjeti. Tko ju želi promatrati, vidi se na istoku otprilike već oko 21 sati pa na dalje, tijekom cijele noći. Bilo je visoke magličaste oblačnosti, no ona nije bitno utjecala na vidljivost zvijezda. Mjesec još nije izašao pa nije smetao.

Lokacija zviježđa Ris i zvijezde Stribor. © Foto: Stellarium

Za fokusiranje slike i provjere ispravnosti praćenja rotacije zvjezdanog svoda iskoristio sam sjajne zvijezde Castor i Pollux koje se nalaze u zviježđu Blizanaca (Gemini) koje je u blizini. Kada je sve bilo spremno, okrenuo sam teleskop prema Striboru i ugledao ga u vidnom polju. Vesela mala zvjezdica živahno je trepereći sjajila. Inače ju ne bih posebno zagledao, no u ovome slučaju, ona je za mene bila nešto posebno, jer sam znao što predstavlja. Pokrenuo sam sekvence snimanja i isprobavao razne parametre da vidim koji su optimalni. Kada sam ih našao, dalje je robotizirani teleskop sam obavljao cijeli posao, a ja sam uživao gledajući snimke kako se nižu na zaslonu računala.

Za one koje zanimaju tehničke zanimljivosti samog postupka snimanja, prvo sam snimao u primarnom fokusu teleskopa Maksutov-Cassegrain 127/1500 mm i tom prilikom sam snimio 70 snimaka kojom prilikom je svaki snimak eksponiran 30 sekundi pri ISO 6400 čime sam postigao vrijeme eksponiranja od 2100 sekundi, odnosno 35 minuta. Na kraju su svi snimci stackirani u finalnu astrofotografiju.

Zvijezda Stribor, uvećani snimak (crop na 100%). © Foto: Danijel Reponj

U drugoj seriji snimanja sam koristio takozvanu piggyback metodu snimanja kojom sam snimao pomoću teleobjektiva na fotoaparatu koji je bio montiran paralelno s optičkom cijevi teleskopa. Tada sam snimio seriju od 46 astrofotografija, a svaku sam eksponirao po 15 sekundi čime sam dobio ukupno vrijeme snimanja od 690 sekundi, odnosno 11,5 minuta, isto pri ISO 6400, također stackiranih u jednu završnu astrofotografiju.  I sada vam ih ekskluzivno predstavljam.

Zvijezda Stribor, inverzni uvećani snimak (crop na 100%). © Foto: Danijel Reponj

Imate priliku vidjeti (većina vas po prvi puta) kako izgleda Stribor, prva hrvatska zvijezda na nebu, oko koje kruži planet Veles. Blagdani koji su pred nama, cijeloj toj priči daju neku svečanu notu. Legenda kaže da se tih dana na nebu pojavila sjajna zvijezda. I evo je, možda nije toliko sjajna i nije repatica ali je prava pravcata zvijezda. I nosi prikladno ime. Stribor! (zvjezdarnica.com)