Dabrovi i dalje „vladaju“ obalama Drave. Ogoljeno, srušeno i nagriženo drveće postalo je redovita pojava na području Terezinog Polja.
– Diljem cijele obale mogli smo vidjeti debla koja su stradala, neka su stajala samo na tankom dijelu, a od drugih je ostao samo bartljak. Oglodana drveća ostala su nam u pamćenju – pričaju nam ribolovci uz Dravu i zaštitari granica, pokazujući fotografije koje svjedoče kako su dabrovi imali „pune zube“ posla. Na nekim dijelovima uz Dravu ostale su brane koje su izgradili i napustili. Ispod nekih stabala mogu se vidjeti i dabrovi stradali od drveća koje su sami (s)rušili.
VOĆARI U STRAHU
Neki ovu situaciju gledaju sa smiješkom, a drugi ukazuju na problem koji najezda dabrova čini. Tako su najviše na udaru voćari čiji su nasadi u opasnosti. Svjedoči to slučaj iz Ivanić-Grada gdje su dabrovi izglodali i uništili čak 2500 mladih stabala i 1850 sadnica jabuka. Čini se kako rješenja problema s dabrovima nema na vidiku, jer se dabar u Hrvatskoj, prema odredbama Zakona o lovu, tretira kao divljač, ali istovremeno je, temeljem Pravilnika o lovostaju, zaštićena životinja te je tijekom cijele godine zabranjen lov na dabrove. Ministarstvo poljoprivrede trenutno izrađuje plan gospodarenja dabrom, pa će eventualne propisane kvote za odstrel dabra tek donijeti. Za sada je nedodirljiv, a za nezakoniti odstrel dabra kazna je 50 do 100.000 kuna za pravnu te 7 do 10.000 kuna za fizičku osobu.
Dabar je zaštićena životinja jer je u Hrvatskoj nestao krajem 19. stoljeća te je u okviru projekta „Dabar u Hrvatskoj“ vraćen od 1996. do 1998. godine. Kako dabar na ovim područjima nema prirodnog neprijatelja, njihova se brojka znatno povećala. Od početnih 150 jedinki, koliko ih sada ima, teško je procijeniti, no govori se o više od 10.000 jedinki, jer su se raširili u mnoge hrvatske rijeke. Isto tako samostalno su se raselili i Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom i Austrijom.
POTJERALI VIDRE
Na mjestima na kojima su zavladali, potjerali su vidre. Istina je da dabrovi nastanjuju čistu i nezagađenu vodu, pa to ukazuje da je Drava nezagađena rijeka, no njihova devastacija obala može biti opasna. I prošle godine pisali smo o njima kada su ogolili oko sto metara obale uz rijeku Dravu u Terezinom Polju. Tada su nam mještani rekli kako slučajeva glodanja drveća ima godinama, no situacija se polako otela kontroli.
– Osim što nestaje drveće i obala poprima opustošen i tužan izgled, ima i gorih stvari. Poznato je da drveće, posebno ako je veće i s jačim korijenom, povezuje zemljište i ne dopušta da dođe do obrušavanja, tim više što se u ovom slučaju radi o obali rijeke Drave koja je na našem dijelu visoka i brza, posebno u godišnja doba kada se otapa snijeg ili ima puno oborina. Da nema tog drveća uz Dravu, obala bi davno bila odnijeta, a poplave sveprisutne i to upravo radi dabrova koji su zakonom zaštićeni, a nitko nije predvidio kako se od njih obraniti – tada nam je rekao tadašnji predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Darko Orač.
Situacija ni danas nije drugačija. Da bi barem pokušali zaštititi drveće, mještani Terezinog Polja, ribiči, lovci i ostali omataju debla čeličnim mrežama. Dabrove to potakne da presele svoja staništa i nastave „vladati“ obalom nešto nizvodnije.
Osim u rijeci Dravi, na našem području tragove njihovih zuba možemo pronaći i na Virovitičkim ribnjacima. Kako će se i hoće li tom nedodirljivom „vladaru“ obale stati na kraj, tek ćemo vidjeti.
(www.icv.hr, ml; foto:čitatelji: bb, vm)
