Hrvoje Babec (18) mladi je nogometaš o kojem hrvatska javnost jako malo zna, premda je riječ o kapetanu U19 momčadi francuskog prvoligaša Metza. Dakle, Babec se iz svoje Virovitice već sa 15 godina otisnuo u nogometnu Europu. Kao igrača Akademije Krpan – Babić zamijetili su ga skauti belgijskog drugoligaša RFC Seraing. I premda su transferi tako mladih igrača uvijek veliki rizik, Hrvoje je već pola godine kasnije napravio novi iskorak potpisavši za Metz. Bila je to i konačna potvrda potencijala koji je iskazivao virovitički Modrić, kako su mu znali tepati dok je još igrao u Hrvatskoj.

– Doista je bila prava avantura otići već sa 15 godina u Belgiju, u redove kluba koji je drugoligaš. Međutim, ja sam tamo otišao sretan jer je netko prepoznao moje kvalitete i bio sam odlučan u želji da im pokažem kako nisu pogriješili sa svojim izborom. Odlazak u Metz i to nakon samo pola godine boravka u Belgiji svi smo zajedno doživjeli kao potvrdu mojih vrijednosti, iako sam jako dobro svjestan da moje pravo nogometno dokazivanje u stvari tek počinje – priča nam Hrvoje Babec.
Nije bilo lako u početku

Je li moguće da ste tako lako prošli fazu adaptacije na strane zemlje? Došli ste u potpuno novo okruženje, niste znali jezik, niste imali prijatelja…?

– Kada sam tek došao lagao bih da kažem kako je sve teklo glatko, jer nije bilo tako. Iskreno, jedno vrijeme osjećao sam se potpuno izgubljeno. Nedostajala mi je obitelj, prijatelji, društvo iz škole, dečki iz kluba, ali znao sam da moram ostati čvrst i jak, jer nitko me nije tjerao da odem van. U toj prilagodbi jako su mi pomogli česti odlasci u Hrvatsku, jer dolazio sam kad sam god mogao, a tu su mi najviše pomagali pozivi za U-17 reprezentaciju.

I prelazak u Metz nije bio nimalo lagan, opet jedna velika životna promjena uz činjenicu da su me u Metzu na treningu čekali izvanredni igrači pokraj kojih se nije bilo lako nametnuti.

Istina, francuska nogometna škola slovi za možda najbolju u Europi. Stoga ne dvojimo da ste u dvije godine boravka u Metzu značajno napredovali kao igrač.

– Doista sam u Metzu u dvije godine puno toga prošao, vidio i naučio. U Metzu već u omladinskom pogonu možeš jako dobro spoznati što je profesionalizam i stoga su mi dvije godine u Metzu veliki ulog za karijeru kojoj se tek nadam. Sjajni treninzi, žestok rad, ali i kompletan odgoj na koji u klubu jako paze velika su vrijednost koju sam već sada stekao.
Defenzivni vezni igrač

Očito ste sve to položili s odličnim uspjehom, jer ne bi vam dali kapetansku vrpcu da nije tako.

– Vrpca je stigla kao nagrada za dobar rad i dobre igre. To mi je velika čast, ali i odgovornost, a nekako mislim da sam sve to dobro podnio i da sam opravdao povjerenje koje mi je trener iskazao.

Osim što ste kapetan juniorske momčadi, vi ste i standardni član B momčadi Metza.

– Tako je, često igram za B momčad, a čak sam odradio i nekoliko treninga s prvom momčadi. Što da vam kažem osim da sam bio oduševljen i fasciniram što sam dobio takvu šansu. Inače, B momčad igra u francuskoj četvrtoj ligi. Nije to vrhunska razina, ali ipak su to seniorski igrači, nije lako igrati takve utakmice.

Igrate na poziciji veznjaka?

– Uglavnom sam defenzivni veznjak, a katkad znam odigrati i stopera.

Ugovor vam istječe na ljeto, kakvi su planovi za nastavak karijere?

– U Metzu će mi ponuditi novi ugovor, to već znam, ali vidjet ćemo što će se dogoditi. Nigdje ne žurim, svjestan sam da u Francuskoj sa 18 godina samo fenomenalni talenti mogu igrati seniorski nogomet. No, meni je najvažnije da dobro treniram i da napredujem, a ostalo će već doći samo po sebi. Preda mnom je još puno dokazivanja kako bih došao do željenog profesionalnog ugovora. Imam veliku podršku obitelji i prijatelja, bez njih bi sve išlo puno teže.

Čast je igrati za Hrvatsku

Zašto nemate nastupa u U-19 selekciji Hrvatske?

– Ne znam zašto je tako, jer govorili su mi da sam bio dobar dok sam igrao za U-17 i U-18. Nadam se da ću to promijeniti i da ću zaslužiti novi poziv. Nema veće časti, ali i radosti od toga da možeš igrati za svoju reprezentaciju – zaključio je mladi Hrvoje Babec. (sportske.jutarnji.hr)